U Kulturnom centru “Altindag” Visoko svečanom akademijom obilježen je kraj školovanja 30. generacije maturanata Medrese “Osman-ef. Redžović” iz Velikog Čajna kod Visokog te ispraćeni mladi ljudi koji iz ove odgojno-obrazovne institucije odlaze spremni da ono naučeno pretoče u djela.
Diploma Medrese nosi posebnu težinu, ona nije samo svjedočanstvo o savladanom gradivu već pečat o odrastanju u vjeri, disciplini, prijateljstvu i zajedništvu.
Titulu učenika generacije ponijeli su hafiz Madžid Aganhodžić i Ajna Malagić, dvoje mladih ljudi koji su svojim trudom, ponašanjem i odnosom prema znanju i vjeri ostavili snažan trag.
Hafiz Madžid je svoje obraćanje započeo riječima Erazma Roterdamskog: “Čovjekom se ne postaje rođenjem, nego odgojem i obrazovanjem”, jasno naglasivši da sve ono što je postao duguje upravo svojoj školi.
– Božija odredba je da sam prve životne korake načinio u okrilju “Dragulja na brijegu”, a nakon punih 18 godina svoga života ovdje završavam svoje školovanje – kazao je Aganhodžić.
Istakao je značaj Medrese ne samo kao obrazovne ustanove već kao duhovne tvrđave koja oplemenjuje generacije.
– U 30 godina postojanja Medresa je promijenila lice visočkog kraja, oplemenila i nadahnula hiljade učenika, slijedeći kur’ansku poruku: A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: Ja sam doista musliman – kazao je.
Zahvalio je upravi škole, sadašnjem i bivšim direktorima, profesorima, odgajateljima i svim uposlenicima koji su svojom predanošću ostavili neizbrisiv trag na generacijama učenika.
– Vi ste nas učili primjerom, dobrotom, savjetima i znanjem. Mi obećavamo da ćemo to znanje i te vrijednosti nositi i dalje – poručio je hafiz Aganhodžić.
U posebnom dijelu govora, hafiz se prisjetio svoje porodice.
– Sjećanje na moju mamu hafizu Adisu, koja me je naučila prve sure na zidiću pored Đačkog doma, na moga babu hafiza Nijaza, s kojim sam provodio dragocjene trenutke preslušavanja naučenih stranica te na moga brata Muaza, s kojim sam igrao fudbal na medresanskom terenu, zauvijek će živjeti u meni. Ovo nisu samo uspomene, ovo su temelji mog bića – dodao je.
Ajna Malagić, izrazila je zahvalnost svojim profesorima koji su “živjeli lekcije koje su predavali”, kao i odgajateljicama koje su je naučile da je znanje mnogo više od izgovorene riječi.
– Hvala mome hafizu koji me naučio da je najveća pobjeda ona nad samom sobom – kazala je Malagić.
Tokom školovanja posebna podrška su joj bilo roditelji.
– Moji oslonci, moja tiha snaga… Vi ste bili moja sigurnost kad nisam bila sigurna u sebe. Vaše dove bile su moj nevidljivi štit, vaša ljubav urezana u svaki moj korak. Ovaj trenutak i ovaj uspjeh pripadaju i vama – kazala je.
Također je poručila da znanje nije cilj sam po sebi, već sredstvo dobra i čin odgovornosti.
– Nadam se da sam putem znanja kročila dostojanstveno i da će sve što sam naučila koristiti, ne samo meni nego i drugima kojima bude potrebno – kazala je Malagić.
Na kraju, njena poruka nosi pečat svijesti o amanetu znanja.
– Neka sve ono što sam postigla ne bude samo moje. Neka to bude sadaka onima koji su me učili, voljeli i dovili za mene. I neka znanje koje smo stekli bude ono što živimo, a ne samo što govorimo – poručila je.
Madžid i Ajna, simboli znanja, skromnosti i duhovne zrelosti, dostojno su ponijeli titulu učenika generacije.
(Ilma Šabanović/Preporod.info)
