U vremenu kada su teme mentalnog zdravlja sve prisutnije u javnom prostoru, posebno među mladima, stručnjaci upozoravaju na zabrinjavajući paradoks: iako nove generacije sve bolje prepoznaju simptome anksioznosti, depresije i emocionalnih teškoća, statistike pokazuju porast upravo tih problema.
Posebno je zanimljiv fenomen samopomoći putem tehnologije, pri čemu sve više mladih koristi AI chatbotove poput ChatGPT-a kao alternativu psihoterapeutima. Iako ova praksa može pružiti privremenu podršku, stručnjaci upozoravaju na brojne rizike.
“Ljudi danas češće traže pomoć, ali kako sve više koriste nove tehnologije, često im nedostaje znanje o tome šta je adekvatan, a šta neadekvatan odgovor. Mladi, ali i stariji, nerijetko imaju površno razumijevanje onoga što dobiju kroz AI alate. Očekuju brzo rješenje, a psihološke promjene jednostavno ne nastaju preko noći”, navodi psihologinja Nermina Vehabović-Rudež
AI može pomoći — ali ograničeno
Umjetna inteligencija može imati korisnu ulogu u davanju osnovnih informacija, smanjenju trenutne napetosti ili savjetima kako napraviti prvi korak. No, kao što ističu stručnjaci, to nije zamjena za ozbiljan terapeutski rad.
“ChatGPT često sugerira korisnicima da se obrate stručnjaku. Može pomoći da se osoba ‘održi na nogama’ dok čeka pregled ili dok se ne odluči na traženje pomoći. Može biti i podrška u trenucima usamljenosti – ali nije i ne može biti terapija”, kaže Vehabović-Rudež.
Zabrinjavajuće je i što za neke korisnike, posebno mlade, korištenje AI-a postaje i način zabave, pa i oblik ovisnosti. Kao i videoigre, kontinuirana i nekontrolisana komunikacija sa chatbotovima može biti pokušaj zadovoljavanja dubljih psiholoških potreba.
Ovisnost o AI alatima može biti simptom emocionalne distance. Mladi razvijaju osjećaj da više ne trebaju ljude jer imaju potpunu kontrolu nad komunikacijom. Ta potreba za kontrolom nerijetko vodi ka emocionalnim poremećajima.
Rastući problem dijagnoza “s interneta”
Poseban izazov predstavljaju mladi koji na osnovu online sadržaja sami sebi postavljaju dijagnoze poput ADHD-a, anksioznosti ili depresije.
“Imamo djecu iz sedmog razreda koja dolaze s ozbiljnim dijagnostičkim terminima koje su pokupila s YouTubea. Iako im je vokabular stručan, često ne razumiju značenje iza pojmova. Umjesto da razgovaraju s odraslima, traže odgovore online i nerijetko ih pogrešno interpretiraju”, kaže Vehabović-Rudež.
Stručnjaci podsjećaju da mentalno zdravlje nije samo dijagnoza – već proces u kojem se uči prepoznavati vlastita stanja, mijenjati ponašanja i stvarati kvalitetne međuljudske odnose.
Izazov i za struku
Ovaj trend predstavlja izazov i za same psihologe i psihoterapeute.
“Moramo pratiti razvoj tehnologije i promjene u ponašanju mladih, kako bismo mogli reagirati pravovremeno i profesionalno. Mladi traže odgovore, a naša je odgovornost da ih usmjerimo na siguran i stručan način”, zaključila je Vehabović-Rudež.
