Restorani Dobre volje i kuhinje Crvenog križa nastoje pomoći socijalno ugroženim kategorijama, a socijalna karta pomogla bi mnogo u ovom procesu
Korisnici kuhinja u Crvenom križu i Udruženju pomozi.ba čine tek dio onih koji žive na rubu siromaštva u Bosni i Hercegovini, a listama njihovih korisnika treba dodati i nama nepoznati broj onih kojima pomažu Merhamet i Caritas, kao i one kojima ponos ne dozvoljava da traže pomoć nego se dovijaju kako samo oni znaju i umiju.
Ni hrane ni lijekova
Sa druge strane imamo službenike u državnim foteljama koji žive na visokoj nozi, vozaju se u limuzinama koje je narod platio, ljetuju i zimuju po seminarima i simpozijima od novca koji bi jako dobro mogao pogurati i penzioni i Fond solidarnosti i ko zna šta još, pa da standard ljudi koji žive od pomoći humanitarnih organizacija bude na malo boljem nivou. U kojim sve pravcima odlazi novac koji se godinama crpi iz narodne kase ne znamo, kao ni omjer broja siromaha spram onih koji žive u svili i kadifi. Da imamo i jednih i drugih, možemo se uvjeriti samim pogledom na društvene mreže, gdje status o sakupljanju novca da se pomogne nekoj porodici u namirnicama ili novcu prati status sa svečanih prijema, da dalje ne spominjemo. Za aktivnosti Udruženja Pomozi.ba svi znamo, jer njihov rad pokazuje koliko, nažalost, imamo onih kojima je pomoć potrebna, kao i onih koji, na svu sreću, mogu i žele da pomognu. Saznali smo da imaju nekoliko projekata kroz koje pružaju pomoć ugroženim kategorijama. Jedan od njih je “Obrok za sve”, u okviru kojeg nahrane hiljadu korisnika, a drugi, jednako važan, “Mjesečni paket”, gdje se za oko dvije stotine domaćinstava upakuju i dostave paketi sa prehrambenim i higijenskim namirnicama na kućne adrese.
– Nama se, također, svakodnevno javljaju penzioneri koji nisu ni u jednom od ovih navedenih projekata, ali često nisu u mogućnosti da sebi kupe lijekove, tako da im nerijetko kupujemo lijekove, kaže nam Saliha Rokša, glasnogovornica Udruženja pomozi.ba, i dodaje da bi socijalna karta ljudi u Bosni i Hercegovini mnogo olakšala rad i pružanje pomoći najugroženijim kategorijama.
U sklopu projekta “Obrok za sve” u Sarajevu, Bihaću, Travniku i Zenici otvoreni su restorani Dobre volje, gdje se pored već ustaljenih korisnika javljaju i novi. Na telefone ovog udruženja redovno stižu i nove prijave o osobama kojima je potrebno nositi pomoć u vidu obroka ili paketa na vrata.
– Imamo i dosta slučajeva da su članovi porodice ili komšije prijavile da nekome treba pomoći jer oni nisu u stanju, napominje Rokša i dodaje da ni tu nije kraj njihovog angažmana, te da tri puta sedmično imaju i akcije sakupljanja novca za liječenje osoba koje i nisu socijalni slučajevi, ali su novac koji imaju i zarađuju potrošile na liječenje, pa tako došle u stanje da im je pomoć potrebna.
Mnogo je tu slučajeva čitavih porodica gdje sami ne mogu sebi pomoći, pa se obraćaju udruženjima i institucijama koje to mogu. A opet, sa druge strane, i pomoć stiže od ljudi koji imaju empatiju, koji znaju i osjećaju koliko nečije malo drugome može biti puno.
– Naši ljudi su itekako empatični, itekako pomažu, a da ne govorim kada evo pokrenemo neki apel za liječenje naših oboljelih sugrađana i sugrađanki, nekad za manje od 24 sata prikupimo stotine hiljada KM, hvali Rokša sve koji su, i unutar BiH i van granica naše zemlje, nesebična podrška ugroženim strukturama našeg društva.
Ipak, kada pogledamo i kupovnu moć, neimaštinu je teško zabilježiti u prodavnicama, na pijacama i granicama prema atraktivnim destinacijama. U Crvenom križu Federacije BiH su nam kazali da i oni imaju nekoliko projekata za pomoć socijalno ugroženim kategorijama.
– Imamo projekat “Starenje i zdravlje”, koji ima dvije komponente, Centar za njegu i pomoć u kući i aktivno zdravo starenje, govori nam Nevenka Milanović, stručna saradnica za razvoj i socijalnu djelatnost.
Pojašnjava da se projekat “Starenje i zdravlje” provodi u sedam općina FBiH i ima oko 500 korisnika. Pored osoba kojima medicinske sestre i njegovatelji pružaju usluge na kućnim adresama, u okviru tri kuhinje Crvenog križa u FBiH hrani se 1.530 korisnika.
– To su tri kuhinje, jedna je Centralna kuhinja u Kantonu Sarajevo, jedna je Crvenog križa u Mostaru i treća u Ljubuškom, navodi Milanović i dodaje da sve tri imaju različit broj korisnika, te da jedino kuhinja Crvenog križa Kantona Sarajevo ima normativ propisan od kantonalne Vlade i oni im osiguravaju dovoljan broj namirnica mjesečno.
U Kantonu Sarajevo ima 960 korisnika, to su korisnici Centra za socijalni rad koji su ostvarili pravo na kuhinju u skladu sa kantonalnim propisima. Prema istom principu, pravo na kuhinju se ostvaruje preko centara za socijali rad u Mostaru i Ljubuškom. Od sagovornica smo saznali da su penzioneri u najtežoj situaciji, jer su penzije male, režije velike, a računi za lijekove još veći. Ljudi koji su čitav život davali novac u državnu kasu sada su na margini političkih odluka, a takva sudbina vrlo lako može zadesiti i generacije kojima se penzionerski dani smiješe.
Prednacrt zakona
Iz Ministarstva rada i socijalne politike Federacije BiH su nam naveli da je izrada socijalne karte u toku, te da će za desetak dana imati finalnu verziju teksta prednacrta zakona koji bi mogao ići u dalju proceduru. Socijalna karta bi mnogo značila udruženjima koja vode računa o ugroženim kategorijama, da im efikasnije pruže pomoć, napomenuli su iz obje ustanove sa čijim predstavnicima smo razgovarali, a iz Udruženja pomozi.ba. su naglasili da bi njima mnogo olakšalo posao i kada bi se neko trznuo da napravi registar oboljelih od karcinoma. Fondacija Mozaik i Pomozi.ba pokrenuli su i jedinstvenu digitalnu banku hrane Nikogladan.ba koja u realnom vremenu povezuje donatore s javnim kuhinjama i humanitarnim udruženjima.
– Nakon izmjene Zakona o PDV-u kojim je donirana hrana pred istek roka oslobođena plaćanja PDV-a, Udruženje pomozi.ba je nastavilo raditi na implementaciji ove važne izmjene kroz osnivanje digitalne banke hrane Nikogladan.ba. Takvo rješenje, u ovom obliku, još ne postoji ni u regiji niti šire, naveli su.
Prema navodima na stranici Nikogladan.ba, oko 17.000 ljudi se hrani u više od 60 javnih kuhinja širom Bosne i Hercegovine.
