Marketing

U toku je drugostepeni postupak u predmetu „respiratori“; vrijedi tek podsjetiti na činjenicu da su neki ljudi umrli, iako nisu morali, pri čemu je 10,5 miliona naših para tek tako bačeno na neupotrebljive kineske respiratore uvezene preko malinarske firme i bez dozvole, a jedan dio nesumnjivo završio u privatnim džepovima

U proteklih nekoliko sedmica gotovo se u tajnosti odvijaju procesi koji imaju za cilj da u potpunosti obesmisle pitanje odgovornosti za jednu od najvećih afera u poslijeratnoj BiH, i bez sumnje najveće u vrijeme pandemije Covid-19, što joj posebno daje na značaju.

Možete već da pretpostavite da je u pitanju afera respiratori, koja je 5. aprila ove godine odlukom Vijeća Suda BiH rezultirala prvostepenom presudom (zatvorskom kaznom od četiri godine) bivšem premijeru FBiH Fadilu Novaliću, bivšem direktoru Federalne uprave Civilne zaštite Fahrudinu Solaku (šest godina zatvora), kao i TV voditelju i vlasniku firme Srebrena malina Fikretu Hodžiću (pet godina zatvora).

Nećemo se sada baviti opće poznatim detaljima njihove odgovornosti za uvoz 10,5 miliona KM „vrijednih“ neupotrebljivih kineskih respiratora, putem firme za proizvodnju malina, i to bez dozvole za takvu vrstu uvoza, koliko je nužno baviti se posljedicama proisteklim iz jednog takvog djela za koji je pravna država zaključila da je kriminalni akt, posebno upečatljiv jer se sve dešavalo u vrijeme kada je trebalo spašavati ljudske živote (pa su neki imali sasvim druge prioritete).

I nije u pitanju čak ni to što je nekolicini nas koji smo pisali i istraživali taj kriminal mjesecima prijećeno, što su u više navrata na nas slali stranačke „vojnike“ sa zadatkom našeg zastrašivanja, što smo razvlačeni i targetirani na SDA medijskim platformama za proizvodnju fašizma, na kraju, što su neki od nas i tuženi (slučaj Fadila Novalića protiv autora ovog teksta, koji je Novalić prvostepeno izgubio!), koliko je u pitanju nešto mnogo uzvišenije i značajnije: funkcioniranje pravne države i naša vjera u društvo pred zakonom jednakih.

Stoga je suštinski bitno podsjetiti i na ulogu Sebije Izetbegović, odlazeće direktorice UKC Sarajevo i supruge lidera SDA, kao i na njenu odgovornost u liječenju pacijenata teško oboljenih od korona virusa, koja je u to vrijeme, svjedočeći pred Sudom BiH, pokušala da opravda kupovinu kineskih trulja respiratora (i time skine odgovornost s Novalića i društva) izjavljujući da su, nakon njihovog stacioniranja u UKC, “svi u pogonu u posebnom respiratornom centru”, te da se “koriste za invazivnu i neinvazivnu ventilaciju bolesnika kojima taj protok kiseonika odgovara”.

No, ovakva igra riječi i bahati pristup vratio joj se kao bumerang posred čela, nakon što su sa UKC-au situaciji svojevrsne cenzure ipak počele da pristižu vijesti o masovnom umiranju oboljelih od Covid-19. Iako ni same porodice pacijenata u to vrijeme nisu mogle do informacija u kakvom su stanju oboljeli članovi njihovih porodica (čak ni da li su još živi!), same porodice su počele izlaziti u medije sa direktnim optužbama prema Sebiji i rukovodstvu UKC-a jer im je samo to bilo preostalo.

Kao rezultat su Tužilaštvu Kantona Sarajevo, posredstvom advokata Damira Koldže, podnesene tri prijave protiv Sebije Izetbegoviće za „nesavjesno liječenje“ koje, prema informacijama medija, nakon dvije i po godine „provjere navoda“ ovo Tužilaštvo, kojim rukovodi Sabina Sarajlija, jednu za drugom potiho odbacuje.

Da pojasnimo: advokat je u prijavama iznio opravdane sumnje, činjenice i dio navoda koji upućuju na direktnu odgovornost rukovodstva UKC-a za smrt nekih pacijenata kao posljedice „namara u liječenju“, pa je Sabina Sarajlija zajedno sa svojim tužiocima dvije i po godine „provjeravala navode“ da bi onda, daleko od očiju javnosti, dvije od te tri prijave odbacila (a ne sumnjamo i da će treću).

Ovdje tako dolazimo do suštine uvezanosti političko-pravosudne hobotnice koja nam se teško natovarila na leđa pa nam onda svojim kracima zatvara i disajne puteve i guši nas do mjere da moramo ili preuzeti odgovornost i odlučno odgovoriti kao građani ovog društva, ili ići što dalje odavde u neki bolji i uređeniji život gdje vlada pravo, a pravda postoji (u Bosni i Hercegovini pravda ne postoji, već tek nekada proviri iz nekog predmeta i odluke donesene pod iznimnim pristiskom javnosti).

Kada je pak riječ o Sabini Sarajliji, aktuelnoj šefici Tužilaštva KS, vrijedi podsjetiti da je riječ o nasljednici Dalide Burzić, bivše glavne kantonalne tužiteljice iznimno bliske SDA, s kojom je, opet, Sabina Sarajlija bliska. Nećemo sada ulaziti u to da li u ovom slučaju minus i minus daju plus te da li je u pitanju naslijeđena bliskost ili strah od Sebije Izetbegović i SDA, već ćemo se u nastavku još malo osvrnuti na kulminaciju ovog slučaja.

U toku je, naime, žalbeni, drugostepeni postupak u predmetu „respiratori“, u kojem odbrana optuženih pokušava odbaciti ili preinačiti presudu, a tužilaštvo povećati zatvorske kazne optuženim od četiri, pet i šest godina. No, iznimno je bitno podsjetiti – a onaj dio javnosti koji to ne zna upoznati – s činjenicom da je upravo u samom postupku predsjedavajući Sudskog vijeća sudija Branko Perićtužiocima zabranio ulaganje bilo kakvih dokaza o neupotrebljivosti kineskih respiratora u intenzivnoj njezi, već je samo dozvolio izlaganje vještaka koji su potvrdili da ovi respiratori nisu za primjenu na pacijentima sa težom kliničkom slikom.

I ovdje dolazimo do čuvenog pisma 13 antesteziologa sa UKC Sarajevo iz marta 2021. godine, u kojem su upozorili da je više pacijenata umrlo upravo zbog upotrebe kineskih respiratora (koji se zvanično zovu: ACM812A). S obzirom da je istraga završena ranije te da su protiv odgovornih podignute optužnice, ovaj krucijalni dokaz o neupotrebljivosti ovih respiratora u intenzivnoj njezi, a samim tim i potvrda odgovornosti onih koji su odlučili da ih stave u funkciju u UKC Sarajevo, nije mogao, logično, ući među ostale prvobitne dokaze Tužilaštva BiH.

No, indikativno je da je nastojanje tužilačkog tima da ih naknadno uvrsti pred kraj suđenja Novaliću i društvu – kao jedan od krucijalnih dokaza, osujećen od strane Sudskog vijeća, predsjedavajućeg Branka Perića, te članova Gorana Radevića i Brace Stupara, kao što je indikativno i to što je Vijeće odbilo da se kao svjedok pozove jedan od 13 anesteziologa s KCUS-a koji su ukazivali na njihove ozbiljne nedostatke.

Sudija Perić također nije dozvolio ni da se pozove anestetičar Nedim Hadžić (i on trebao svjedočiti o svom iskustvu sa ovim respiratorima), ali isto je tako preduprijedio i zabranio svako moguće obraćanje tužilaca prema šefici Klinike za anasteziju Ameli Katici-Mulalić kada su na red došla pitanja o „pismu 13 anesteziologa“.

Sve je, dakle, činjeno da jedan od krucijalnih dokaza ne uđe u dokazni materijal, kao što su i u Tužilaštvu KS činili sve u njihovoj moći da se ne bave svojim poslom, da nakon dvije i po godine „provjere navoda“ ništa ne nađu i odbace prijave o odgovornosti Sebije Izetbegović.

Čak ne trebamo ni analizirati neprimjerene odluke (da ne kažemo pristrasne) i pojedine skandalozne izjave sudije Branka Perića, koje su potom uslijedile, da bismo zaključili kako se čitav jedan dio pravnog sistema svojski potrudio da obesmisli iznimno važan značaj cijele afere pa i kroz odluke o zabrani ulaganja nekih krucijalnih dokaza, ili, pak, na drugoj strani odbacivanju prijava protiv Sebije Izetbegović nakon mukotrpne dvoipogodišnje „provjere navoda“.

Moguće je da je sve to dobro poznato i osuđenom Fadil Novaliću, priučenom SDA političaru iz Gradačca, koji se ovih dana bavim vlastitom nebitnošću pa ulazi u konflikt s predstavnicima međunarodne zajednice koji su ga podsjetili da je osuđenik, korumpiran i na „crnoj listi“, zaključujući da je posrijedi strategija protiv „velikih Bošnjaka“ jer su isto radili i „Aliji i Silajdžiću“ (dakle, nakon Alije i Harisa, Fadil kao najveći Bošnjak).

Trebamo li, stoga, biti skloni optimizmu i vjerovati da će se pravna država na kraju pokazati jačom od svih političkih uticaja i veza s pravosuđem, koje je u slučaju BiH više nisu ni javna tajna? Ili da se pomirimo s činjenicom da su neki ljudi umrli, iako nisu morali, pri čemu je 10,5 miliona naših para tek tako bačeno, a jedan dio nesumnjivo završio u privatnim džepovima.

valterportal.ba