Ruže u krugu za ubijene umjesto spomenika ubijenoj djeci obilježilo je i ovogodišnji Dan bijelih traka u Prijedoru. Dan kad je naređeno nesrpskom stanovništvu da se označi bijelim trakama i svoje domove bijelim plahtama.
Tako je krenulo sistemsko ubijanje nesrpskog stanovništva u Prijedoru 31. maja 1992. godine, a u zločinima je ubijeno 3.176 osoba od čega 102 djece koja ni danas nemaju svoj spomenik. Spomenik na kojima su trebala biti ispisana njihova imena kao sjećanje na ono što je bilo i opomena na ono što ne bi trebalo nikada da se ponovi.
Ovogodišnje obilježavanje 33. godišnjica od početka zločina u Prijedoru započela je s lokacije kod Starog grada gdje su gradske vlasti dale usmenu saglasnost za gradnju spomenika. Međutim, do danas nijedna izdata dozvola nije uručena onima koji bi izgradili spomenik za ubijenu djecu.
S više od hiljadu učesnika šetnje s bijelim trakama na rukama i ružama u rukama počela je mirna šetnja centrom Prijedora do glavnog trga gdje je održan kratki govor predstavnika udruženja roditelja ubijene djece Prijedora i organizatora događaja obilježavanja Dana bijelih traka u Prijedoru.
Fikret Bačić, predsjednik udruženja roditelja ubijene djece, je kazao da su svi razgovori s prethodna tri gradonačelnika zabetonirani dolaskom na ovu funkciju Slobodana Javora.
“Nas boli što je Javor dijete rata, nije bio učesnik, s Pavlovićem koji je bio visoki oficir Vojske Republike Srpske smo doveli priču skoro do kraja vezano za izgradnju spomenika. Imao je sluha, volje, ali dijete rata, današnji gradonačelnik ni s kim ne želi pričati o tome. Drugi čelnici su mi obećali dogovoriti sastanak s njim, zbog sve situacije još nisu uspjeli. Ali, želja mi je samo da sjednem s njim i da ga pitam da li je za izgradnju spomenika ili ne”, kazao je Bačić.
Bivši logoraš Emsudin Muslimović iz Rizvanovića kod Prijedora nakon penzionisanja u dijaspori, vratio se u rodni Prijedor, gdje danas prisustvuje obilježavanju Dana bijelih traka.
“Tužno je što još nemamo spomenika za ubijenu djecu Prijedora. Sve zločine sam vidio, bio sam u bijeloj kući u Omarskoj, gledao sam kako ljude odvode da ih ubijaju. Loše se osjećam i teško je danas posebno, ali svima moramo poručiti da je uredu da nam kažu gdje su ubijeni. Još je dosta onih koji nisu pronašli smiraj, a svako zaslužuje da bude lijepo ukopan”, kazao nam je Muslimović.
Danas su u Prijedoru bili i šetači iz Travnika i Odžaka, biciklisti iz Ključa te brojni drugi koji su na ovaj način odlučili odati počast ubijenima.
Dosad je doneseno oko 50 pravosnažnih presuda i izrečene kazne od oko 800 godina zatvora.
