Socijalistički koncept upravljanja kompanijom Pretis umjesto da kapitalizira američka ulaganja, stvorio je dugovanja koja će dosegnuti iznos od pola milijarde maraka čime se dovodi u pitanje opstanak ove kompanije čiji je ugled značajno narušen.
U trenutku kad je artiljerijska granata kalibra 155 milimetara odnosno metak sa barutnim punjenjem na svjetskom tržištu dosegao cijenu od 6.000 dolara po komadu, dok bijesni najžešći artiljerijski rat u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, jedna od najvećih fabrika artiljerijske municije u regiji je dovedena pred potpuni kolaps.
Vogošćanski Pretis je nedavno postao prva kompanija namjenske industrije u BiH po izvozu, a višemilionski ugovori odavali su utisak izvrsnog poslovnog okruženja. Međutim, upravo je afera “Pretis” najbolji pokazatelj da brojke vrlo često fingiraju stvarno stanje, a stvarno stanje je da ova kompanija ima ukupna dugovanja i gubitke koji mogu doseći pola milijarde maraka.
Kompanija je dobijala brojne poslove u svijetu na temelju dva faktora: 1) jeftiniji proizvodi u odnosu na svjetsko tržište i 2) obećanje da će se naručene količine isporučiti u bržem roku u odnosu na konkurentske kompanije. To je omogućilo potpisivanje velikog broja ugovora i to čak 40 u kratkom periodu, međutim tu nije nastao problem za Pretis.
Problem nastaje poslovnom politikom Pretisa koji je za svaki ugovor naplatio avanse u iznosu od 50 posto, što je na financijskom planu značilo da je u kompaniju za godinu dana ušlo 287 miliona maraka avansa.
Ovdje treba istaći da je avans vrlo poželjan trgovinski okvir u vojnoj industriji jer se radi o osjetljivoj industriji kod koje cijena proizvoda, ali i sirovna može brzo i jako oscilirati pa se avans uzima kao osiguranje radnih sirovina, ali i cjelokupnog posla.
Međutim, avans od 50 posto za kompaniju koja nema likvidnost da u slučaju potrebe raskine ugovor i vrati avans, može biti ravno smrtnoj presudi.
Pored avansa od 287 miliona maraka u kumulativni zbir dugovanja i gubitaka ulaze kreditne obaveze od 36 miliona maraka uz obaveze prema dobavljačima sa dodatnih 30 miliona maraka. Svako kašnjenje znači da kompanija mora platiti penale koji bi mogli rasti čak ukoliko se izvrši reprogram dogovorene nabavke te smiluje naručioc koji je odavno na čekanju.
Da stvar bude i gora, jedan broj naručioca svoje je granate Pretisu isplatio u potpunosti ugovorene cijene, bez da je dobio ijednu jer su iz kompanije nerijetko nove kontingente proizvoda slali državama koje najduže čekaju umjesto na destinacije gdje je prvobitno određeno. Dodatno, samo za nabavku radnih sirovina kao što su eksploziv, čelik i drugo na mjesečnom nivou je potrebno 11 miliona maraka.
Time dobijamo brojku koja će doseći cifru do pola milijarde maraka, kompaniju koja nema sredstva da kupi radne sirovine (koje se u potpunosti uvozi) kojima bi isporučila proizvode koje će naručioc dobiti besplatno (zbog isplaćenog avansa) pri čemu prema internoj analizi Pretisu treba najmanje tri i po godine da isporuči naručeno.
Američki plan i socijalistički menadžment
Ulazak američke korporacije Regulus u vlasničku strukturu vogošćanskog Pretisa i bugojanskog Binasa označavao je konture američkog ekonomskog interesa u vojnoj industriji Bosne i Hercegovine, a konkretnije Federacije BiH.
U uslovima naglih lomova carinske i ekonomske politike sa Evropom i svijetom predsjednika Donalda Trumpa, ove kompanije namjenske industrije uz Igman i Ginex trebale su biti asovi u rukavu vlasti u BiH za iznalaženja boljeg okvira carinskih tarifa sa Trumpom.
Desilo se obratno, Amerikanci su uvidjeli da namjenskom industrijom gospodari socijalistički partokratski duh prema kojem se ove kompanije gledaju kao stranačka muzara iz koje će se nahraniti stranački kadrovi. Udio Regulusa od 41,5 posto u Pretisu i 25 posto u Binasu trebao je omogućiti ono što Vlada Federacije nije u mogućnosti od rata do danas.
Naime, izvoz kompanija namjenske industrije iz FBiH bilježi stabilan rast ali zbog povećanja nabavnih cijena radnih sirovina i materijala odnos profita i dobiti nikada nije bio na zavidnom nivou. Tako se sva dobit godinama topila na plate i isplate dobavljača čime je bilo malo prostora za nabavku novih mašina, razvijanje novih proizvoda i konačno isplatu dividendi odnosno povećanje cijena dionica.
Koncept Regulusa je kao i kod svakog stranog investitora bio iskoristiti svjetski moment u segmentu potrebe za artiljerijskom municijom NATO i sovjetskih kalibara i konačno bh. kompanijama omogućiti američko zastupanje na tržištima od američkog interesa. Međutim, ovakvom pristupu se ispriječio partokratski i socijalistički pristup kojim su vođene ove kompanije za koje odavno postoji kolokvijalan naziv “zlatna koka Federacije”.
Koliko je menadžment Pretisa vodio po jugoslavenskom modelu ovu kompaniju ukazuju i podaci interne revizije koju je pokrenuo v.d direktor Ajdin Kupus kojom je utvrđeno da je kompanija potpisivala ugovore prema kojim se umjesto novca granate od strane naručioca mogu isplatiti sirovinama i fabrikatima u proizvodnji.
Čak ni to nije vrhunac lošeg menadžmenta jer su neki klijenti prevareni u pregovorima kao što je primjer sa nabavkom tenkovskih granata 125 milimetara prilikom čega je u ugovorima navedeno da je 10.000 primjeraka proizvedeno za godinu iako se taj kalibar i taj metak nije proizvodio od 2020. godine uopšte.
Vlada Nermina Nikića i Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije (FMERI) na čelu sa ministrom Vedranom Lakićem najavljuju i upošljavaju nove radnike u fabrike koje istina imaju povećanje interesanata i narudžbi ali nedovoljno profita na temelju i trenutne radne snage.
Time dolazimo do stvarnog sudara američkog kapitala i socijalističkog upravljanja industrijom prema kojoj je najbitnije da kompanije opstaju i upošljavaju nove radnike čime se jačaju lokalni i kantonalni odbori stranaka što je u ovom slučaju primjer sa SDP-om. Kompanijom je upravljano po nastanku imena kompanije Pretis što je kreirano na osnovu kratice “Preduzeće Tito Sarajevo”.
Proširenje na čekanju?
Uzimajući sve u obzir, proširenje i izgradnja novih pogona Binasa i Pretisa u Tuzli i Cazinu mogli postati “Titanik investicije” jer se profit kompanija dodatno opterećuje infrastrukturnim izgradnjama koje crpe sredstva za koja bi se trebale nabaviti mašine iz ovog stoljeća jer se bosanskohercegoviački minobacači, meci i granate prave u strojevima starim i po 50 godina.
S druge strane, u izvještaju koji je sačinio Odbor za reviziju Pretisa ističe se da je neophodno izvršiti reviziju svih ugovora od čega se izdvajaju putni troškovi od 286 hiljada maraka. U kontekstu izgradnje pogona Pretisa u Tuzli, utvrđeno je da su ulaganja od 60 miliona maraka vrlo rizična jer još uvijek kompanija nije dobila građevinsku dozvolu.
Dodatno su izdane preporuke da se program investicije u Tuzli reprogramira kako bi se pronašao odgovarajući aranžman ali i spasila kompanija.
Amerikanci istjerali stvar na čistac
Kompanija Pretis je godinama bila crna rupa odakle informacije nisu izlazile, ali novac svakako jeste. U tom pogledu se mora podcrtati da se vrlo često potrebna tajnost posla vojne industrije zloupotrebljavala za radnje čije otkrivanje po inerciji za sobom nosi sudski epilog.
Dodatno su izdane preporuke da se program investicije u Tuzli reprogramira kako bi se pronašao odgovarajući aranžman ali i spasila kompanija.
Amerikanci istjerali stvar na čistac
Kompanija Pretis je godinama bila crna rupa odakle informacije nisu izlazile, ali novac svakako jeste. U tom pogledu se mora podcrtati da se vrlo često potrebna tajnost posla vojne industrije zloupotrebljavala za radnje čije otkrivanje po inerciji za sobom nosi sudski epilog.
Pokušaji kreiranja sopstvene linije dijelova artiljerijske municije, konkretno tzv. bakarnog prstena za koji su legure uvozne, gubitak repromaterijala samo su neki od indikatora koji su tražili pokretanje revizije poslovanja.
Ali revizije kao ni smjene direktorice Zulić koja je kompaniju vodila u pogrešnom ali od Vlade Federacije podržanom kursu nije bilo sve do intervencije američkih partnera. Umjesto da bude dodatni motor razvoja i proširenja proizvodnog kataloga, američki partneri su pokrenuli reviziju koja će nesumnjivo biti bolna.
Uprkos svemu Amerikanci žele nastaviti saradnju, ali nakon što se stanje sredi reakcijom iz BiH, što je očekivano jer bi uz dodatnu optimizaciju proizvodnog procesa Pretis mogao godišnje proizvoditi preko 200.000 granata u nekoliko kalibara godišnje.
Međunarodni ugled je narušen, a za spas kompanije je potrebna snažna financijska injekcija koja će firmu oporaviti i na duži period spremiti za novi izlazak na tržište.
Novi v.d direktora Kupus je dobio nesumnjivo “vreo krompir” u ruke dok u Pretisu šišti kao u loncu po kojem je kompanija bila prepoznatljiva u Jugoslaviji.
