Naslovnica Top vijesti Edin Urjan Kukavica: Mjesec ramazana čovjeka obavezuje na red, promjenu i disciplinu

Edin Urjan Kukavica: Mjesec ramazana čovjeka obavezuje na red, promjenu i disciplinu

Književnik Edin Urjan Kukavica kaže da mjesec ramazana čovjeka obavezuje na red, promjenu i disciplinu – tri odgojna aspekta civiliziranog i kulturnog življenja bez obzira na socijalne, političke i društvene okolnosti.

Muslimani u Bosni i Hercegovini i širom svijeta danas poste prvi dan mjeseca ramazana. U intervjuu za Fenu, Urjan Kukavica pojašnjava značaj posta, te šta vjernik može učiniti da bude sudionik njegovog neizmjernog dobra.

On pojašnjava da ramazan i sve ono što on podrazumijeva i sadrži i na što nas obavezuje, u živote prije svih postača ali i drugih ljudi koji su svjesni njegovog postojanja, unosi tri stvari bez kojih je svaki smislen ljudski život usporediv samo sa životinjskim.

Tako, mjesec ramazana čovjeka obavezuje na red, promjenu i disciplinu tri odgojna aspekta civiliziranog i kulturnog življenja bez obzira na socijalne, političke i društvene okolnosti. Svi ćemo se složiti da nam je red – naročito u ovom neredu – od egzistencijalne važnosti. I svi smo za uvođenje reda, ali uz latentni dojam da svako “uvođenje” uvijek zvuči kao nametanje te stoga, imamo “urođeni” otpor da to “redanje” počne od nas – navodi on.

Ramazan je idealna prilika, ističe Urjan, da se svako pobrine za sebe i uvede red u svoj život čime bi se anulirala bilo kakva, svaka, potreba za nametanjem. Unutarnji red koji se nužno reflektira na izvanjski temeljni je i krunski preduvjet za bilo kakvu, svaku promjenu. Jer, promjena može doći samo iznutra, bilo da je riječ o jedinki ili pak, cijelom društvu pa i ljudskoj zajednici. Za red i promjenu nužna je disciplina koju mjesec ramazana implicite podrazumijeva i zahtijeva od svakog postača.

Osim poznatih i obavezujućih činjenica: uzdržavanja od konzumiranja jela i pića te prepuštanja i uživanja u strastima, post – koji je osnovna značajka ovog mjeseca – ultimativni je ibadet u kojemu, kao ni u jednom drugom, u sadejstvu i funkcionalnom sudejstvu učestvuju svi organi ljudskog fizičkog tijela odričući se čak i dozvoljenog – nedozvoljeno je uvijek u istom statusu bez obzira na stanje, vrijeme i okolnosti.

S druge, duhovne strane post je ibadet koji se ne vidi i kojemu je jedini svjedok Uzvišeni Bog Koji, za ispravno obavljen i primljen post, obećava nagradu kakvu nije obećano ni za bilo koje drugo djelo. Ispravno obavljen post treba to znati, podrazumijeva i post organa i osjetila koji se često ne spominju u ovom domenu: oči, uši, nos, jezik, noge, ruke… koji se također trebaju uzdržavati od uobičajenih aktivnosti za koje služe mimo ramazana. Tek uz ovakav pristup post ima šansu da bude ispravan i primljen, naglašava Urjan.

Na pitanje u kakvom nas stanju zatiče ovogodišnji mjesec ramazana, rat u Ukrajini i Palestini, teška ekonomsko-socijalna i sigurnosna situacija, inflacija, i šta možemo učiniti da budemo sudionici njegovog neizmjernog dobra, Urjan kaže da najsloženiji problemi imaju vrlo jednostavna rješenja.

Historija islama, podsjeća on, ali i hijeropovijest ljudskog roda uči nas da je od vremena kada je Kabil ubio Habila ljudska zajednica, društvo u stalnom neredu i turbulencijama u kojima se boreći se za premoć prije svega na ovome svijetu, sukobljavaju sile dobra i sile zla koje je nerijetko respektivno teško razlučiti, identificirati i definirati. Ali, ponekad, hvala Bogu, zlo se predstavi tako nedvojbeno jasno da ga niko, čak ni oni koji ga negiraju, ne mogu osporiti njegovo nakazno lice.

Činiti i preporučivati činjenje dobra, dodaje Urjan, ne činiti loše, pozivati i ukazivati na nečinjenje zla i najbolje spriječiti nanošenje zla, dva su među najosnovnijim nalozima koji bi trebalo da definiraju ljudsko postojanje. No, mi smo svjedoci da se ogroman broj loših djela, zala, stravičnih zločina, genocida oduvijek čini pozivajući se na Boga i navodno, u ime Božije. Kako gnjusna objeda ultimativnog Dobra, Boga Uzvišenog! – ističe Urjan.

– Ako se već za svako djelo i nedjelo pozivamo na Boga, Uzvišenog, bilo kao na opravdanje ili pak, izgovor onda u tu “jednačinu” treba uvesti najmanje tri poznate: samo Bog ima, samo Bog zna i samo Bog sudi. Nada tim trima je činjenica da je samo Bog Vladar i Gospodar, a sve ispod toga tek je patetični i nesretni ljudski pokušaj da se ima, zna, sudi, vlada i gospodari. No, čak i takav, nemoćan i jadan ljudski poduhvat dobio bi na značaju kad se ništa ne bi činilo “u ime Boga” nego, “s imenom Božijim” – navodi.

U mjesecu ramazanu je Božija objava Kur’an zasjala svojim punim sjajem, a prve riječi objavljene su Poslaniku Muhammedu, a. s. upravo u ovom mjesecu. Na pitanje koliko smo danas svjesni važnosti učenja sadržanog u Božijim objavama, Urjan tvrdi da su ljudi danas više zaokupljeni tumačenjem vjere i vjerskih propisa nego njenim prakticiranjem. Drugim riječima, govoreći o vjeri zaboravili smo vjerovati.

– Pogledajte samo koliko je danas u javnom prostoru – a internet i društvene mreže su u ovom dobu ultimativni javni prostor – tumača svega i svačega koji imaju spremne i lahko prihvatljive odgovore na najsoženija pitanja ljudskog postojanja na koja zadovoljavajuće odgovore nisu davali ni najblistaviji umovi ljudskog roda. Mnogobrojni su njihovi “pratitelji”, slušatelji i gledatelji među kojima je mnogo onih koji svu svoju duhovnu potrebu zadovoljavaju na najosnovnijoj, bazičnoj ravni lišavajući vjeru njene osnovne funkcije: da bude sveobuhvatan koncept i kontekst življenja i života na ovome svijetu i svodi se samo na islamski/muslimanski pozdrav i obredni čin recimo, namaz – mišljenja je Urjan.

Za takve je preozbiljno, dodaje, i vrlo tendenciozno reći da su vjernici, premda oni to vole za sebe tvrditi, riječ je naprosto o religioznim ljudima koji sebi priskrbljuju pravo da zbog toga što klanjaju između dva namaza naprimjer, čine šta god im je volja. Takvih, kaže Urjan, imate u svim segmentima društva, u svim socijalnim strukturama i slojevima.

– Kada se vjera svede na religiju to je najkraći put da ona postane tek konfesija ili tradicija. Nadalje, od konfesije preko folklora najkraći je put do običaja i navike…Uzdam se u Boga Uzvišenog da će se On postarati za Njegovu vjeru i vjernike… A da ostalima otvori oči da vide koliko lošega sebi čine njenom zloupotrebom, spuštajući vjeru u ljudske nizine za koje ona nije namijenjena – poručio je u intervjuu za Fenu književnik Edin Urjan Kukavica.