U mjestu Sokolina, kod Ilijaša danas je obilježena još jedna tužna godišnjica masakra počinjenog nad Bošnjacima, stanovnicim naselja Ahatovićii, Bojnik i Dobroševićii.
Kako je saopćeno iz Općine Novi Grad, danas su se navršile 33 godine otkako je srpsko-crnogorski agresor zajedno sa lokalnim paravojnim formacijama, na veoma svirep i zvjerski način ubio 48 nedužnih ljudi iz Ahatovića, branitelja svoga naroda i svoje domovine i pogibije 18 šehida ubijenih u mjestu Ranovača.
“14. juna 1992. godine, 56 stanovnika iz naselja Ahatovići, Dobroševići i Bojnik, koji su prethodno bili zarobljeni i zlostavljani u logorima u Rajlovcu, odvezeni su autobusom u mjesto Sokolina kod Ilijaša, gdje su izmasakrirani raznim oružjem. Umjesto na razmjenu, kako im je rečeno, srpske paravojne formacije, uz podršku tadašnje JNA, izvele su brutalan napad na autobus pun ljudi, ispalil su veliki broj projektila, granata, bombi i metaka, usmrtivši 48 ljudi”, saopćeno je iz Općine Novi Grad.
Od njih 56 samo osam je preživjelo ovaj zločin.
Elvir Jahić iz Ahatovića imao je 19 godina kada su ga, zajedno s još 56 komšija zarobili komšije srpske nacionalnosti s kojima je do tada živio.
Danas, više od tri decenije kasnije, slike tog perioda i dalje su mu pred očima, jasne kao onog dana kada su se dogodile.
“Danas je 33 godine, ne mogu nikako da povučem paralelu da li je teže sada ili na početku kada se sve to desilo. Čovjek je sad i stariji, i emotivniji, i slabiji. I dok sam živ, pričat ću i govorit ću. Borimo se i za nestale s našeg područja, za koje smo znali da su bili u autobusu, ali nismo mogli utvrditi njihov identitet punih 29 godina. Ali uspjeli smo, i ostao nam je još jedan momak iz Bratunca koji je ubijen na ovom području, i nadam se da ćemo uskoro uspjeti da ga adekvatno i dostojanstveno ukopamo, da nađe smiraj. Danas imamo dženazu našem Nazifu Mujkiću, kojeg smo tražili, znali smo da je ovdje i danas ga ukopavamo. Imamo i dženazu Muje Gačanovića koji je ranije pogrešno identificiran. Ovaj autobus ovdje svjedoči o jednom gnusnom zločinu. Dovezeni smo tu, oružje koje je zabranjeno Ženevskom konvencijom ispaljeno je na grupu ljudi koji su već bili mučeni, isprebijani, goli, bosi i gladni. Imao sam sreću sa njih još sedam da preživim. I ja ću pričati dok god mogu, to mi je misija, da prenosim istinu šta se ovdje dogodilo”, rekao je Elvir.
Džafer Herić, čovjek koji je izvlačio mrtve i spašavao ranjene Herić Džafer, koji je tog juna 1992. godine bio među prvima koji su stigli na mjesto zločina, svjedočio je stravičnim prizorima u Sokolini.
Učestvovao je u izvlačenju mrtvih, spašavanju ranjenih i dokumentovanju zločina, a danas, nakon više od tri decenije, i dalje s puno bola govori o onome što se tada dogodilo.
“Tog 14. juna probudio nas je kurir iz sela Vukaševići i rekao da se desila tragedija ovdje u Sokolini. Otišli smo u Vukaševiće, gdje je bila škola i naš vod policije. Rekli su nam da su pristigli prvi ranjenici. Organizovali smo se kako da uđemo u zonu između nas i agresorske strane. Ranjenike smo vozili u Ravne, u zajedničku grobnicu i to je trajalo cijeli dan. Jednog od posljednjih, Rizvanović Zaima, odvezli smo u dom zdravlja. Tada je neko rekao da bi bilo dobro da to snimimo, i snimili smo autobus. Taj snimak je otišao Međunarodnoj zajednici. Tek tri dana poslije, kada su se emocije smirile, shvatio sam da sam i sebe i druge ljude doveo u neizvjesnost i da smo mogli svi biti pobijeni. Ovdje su ubijeni nevini građani, a još niko nije odgovarao. Danas vidim predstavnike vlasti i želim poručiti da moramo raditi na jedinstvu. Mali smo narod, razjedinjeni, moramo dovoditi mlade ovdje i odavati počast onima koji su ubijeni. To je naš zadatak”, poručio je Herić.
Zločin u Sokolini jedan je od najkrvavijih masakara počinjenih na području Kantona Sarajevo
Fahrudin Kasapović, član Upravnog odbora Udruženja RVI Novi Grad Sarajevo, poručio je da zločin u Sokolini predstavlja jedan od najkrvavijih masakara na području Kantona Sarajevo, te istakao potrebu za pravdom, jedinstvom i prenošenjem istine na buduće generacije.
“Prošle su 33 godine od jednog od najkrvavijih zločina koji se u jednom danu desio u Kantonu Sarajevo. Ljudi su ubijeni samo zato što su bili Bošnjaci. Do danas, niko nije presuđen ni po jednom osnovu za ovaj zločin. Preživjeli naš Elvir Jahić, napisao je knjigu, svjedočio u Hagu, snimio je i dokumentarni film, to bi trebalo biti inspiracija tužiocima i sudijama da dovedu pred lice pravde one koji su zvjerski počinili ovaj zločin. Mi ne smijemo stati. Moramo biti aktivni i istrajni. Danas nam se prijeti secesijom, a sigurnost naših povratnika je ugrožena. Naš odgovor mora biti jedinstvo. Izuzetno je važno držati ovdje historijske časove, prenositi istinu budućim generacijama kroz nastavne i vannastavne aktivnosti. Trebamo dovoditi i učenike srednjih škola, da znaju i shvate kako je opstala Bosna, na krvi ovih šehida. Za ovaj dan vrijedi doći i pokloniti se žrtvama”, rekao je Kasapović.
Prisutnima su se obratili i pomoćnik načelnika Općine Novi Grada Sarajevo za boračka pitanja Tahir Mašić, predsjedavajući Općinskog vijeća Novi Grad Sarajevo Jasmin Šošić, direktorica OŠ “Mustafa Busuladžić” Lejla Pašić i zamjenik gradonačelnika Grada Sarajeva Mirza Selimbegović.
Kultura sjećanja je naš mehanizam prenošenja istine na mlađe generacije
Pomoćnik načelnika za boračka pitanja, rad, socijalna pitanja i zdravstvo, Tahir Mašić istakao je da je kultura sjećanja način na koji prenosimo istinu o zločinima budućim generacijama, naglasivši da je masakr u Sokolini jedan od najstrašnijih zločina počinjenih na području Općine Novi Grad Sarajevo.
“Mjesec juni je period kada obilježavamo najviše značajnih događaja, i to na različitim lokalitetima na području općine Novi Grad. Danas obilježavamo godišnjicu kada je na brutalan način ubijeno 48 nedužnih ljudi. Masakr u Sokolini je jedan od najstrašnijih zločina na području Općine Novi Grad i to ne smijemo nikada zaboraviti. Bitno je istaći, i drago mi je, da danas ovdje vidim ovoliko ljudi, a prije svega djece. Naša poruka je da moramo da se sjećamo, jer kultura sjećanja je naš mehanizam prenošenja istine na mlađe generacije”, rekao je Mašić.
Imena ubijenih moraju ostati trajno upisana u kolektivno pamćenje Predsjedavajući OV Novi Grad Sarajevo Jasmin Šošić istakao je da danas govori prije svega kao komšija i sugrađanin, koji je odrastao među porodicama ubijenih, a čija imena i žrtve, kako je naglasio, moraju ostati trajno upisani u kolektivno pamćenje.
”Danas ovdje govorim kao predsjedavajući Općinskog vijeća, ali više kao vaš komšija. Kao neko ko je odrastao među kćerima i sinovima ljudi kojih danas, nažalost više nema, ali koji i dalje žive u našim srcima, našim sjećanjima i dovama. Danas smo ovdje, ne da brojimo godine, ne da umanjimo bol, nego da svjedočimo istinu, da se poklonimo šehidima i pošaljemo jasnu poruku onima koji dolaze iza nas. Da je zločin nad Bošnjacima iz Ahatovića, Dobroševića i Bojnika bio zločin koji je nosio obilježje etničkog čišćenja jednog naroda samo zbog njegove vjere i imena i da nije, i neće biti zaboravljen. Naše komšije nisu zaboravljene. Njihova imena, njihova nevinost i žrtva zauvijek ostaju upisani u temelje ove zajednice. Mi nemamo pravo na zaborav,, jer zaborav vodi u šutnju, a šutnja otvara vrata onome što se više nikada ne smije ponoviti. Zato ćemo, kao zajednica, kao komšije i kao ljudi, čuvati istinu i njegovati kulturu sjećanja. To je naša obaveza prema onima koji su dali svoje živote, ali i prema onima koji tek dolaze. Mi smo tu i dok smo tu bit će i istine, i bit će sjećanja”, poručio je predsjedavajući Šošić.
Naša djeca su naša nada, naš ponos i naš put u budućnost Obilježavanju godišnjice zločina u Sokolini prisustvovali su i učenici Osnovne škole “Mustafa Busuladžić”, koji su zajedno sa svojom direktoricom i nastavnicima odali počast ubijenim.
Direktorica škole Lejla Pašić istakla je važnost njegovanja kulture sjećanja i uloge mladih u očuvanju istine. “Želim istaći važnost prisustva naše djece ovdje. Oni su naša nada, naš ponos i naš put u budućnost. Njihovo prisustvo je dokaz da vrijednosti za koje su naši ljudi dali živote i danas žive.
U našim učionicama, kroz obrazovanje, učimo djecu ljubavi prema domovini i poštovanju historije, jer samo narod koji pamti može graditi svoju budućnost. Upravo zbog toga današnje aktivnosti nisu samo simbolični čin, one su škola života i istine koju želimo prenijeti našoj djeci. Dragi učenici, budite ponosni na svoju historiju, učite, razvijajte se, jer upravo vi trebate biti graditelji društva koje njeguje mir, slobodu i pravednost. A da biste gradili pravednu budućnost i siguran svijet, morate znati istinu o prošlosti. Važno je da se ne bojite i da ne dozvolite da se takav zločin ikada više dogodi”, izjavila je direktorica Pašić.
Veliki broj porodica, preživjeli borci i logoraši, predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti, Općine Novi Grad, Općinskog vijeća Novi Grad, Općine Ilijaš, Kantona Sarajevo, Grada Sarajeva, boračkih udruženja, Arhiva FBiH, stanovnici Ahatovića, Bojnika i Dobroševića, Savjeta MZ “Dobroševići”, OŠ “Mustafa Busuladžić”, te političkih partija, položili su cvijeće na mjestu masakra i odali počast žrtvama.
Obilježavanje godišnjice masakra u Sokolini nastavljeno je obilaskom mjesta gdje je bila masovna grobnica ubijenih u autobusu u selu Ravne, gdje je proučena Fatiha i Dova, te položeno cvijeće na spomen-ploču., kao i Brdo Ranovača, gdje je 02. juna 1992. godine na zvjerski način ubijeno 18 boraca Armije RBiH, gdje je također položeno cvijeće i odata počast borcima Ahatovića.
Na šehidskom mezarju Ahatovići klanjana je kolektivna dženaza dvojici ubijenih u maskru u Sokolini rahmetli Nazifu Mujkiću i Muji Gačanoviću, čiji su posmrtni ostaci ekshumirani i identifikovani.
