Kilogram trešanja u Čapljini je od pet do osam, a u Sarajevu 25 KM. Jagoda u Čeliću košta 3,5 do pet, a u Sarajevu 10, 12 i 15 KM
Bezobrazno su visoke cijene voća i povrća. Da li se iko na vlasti pita može li jedan penzioner sa minimalnom penzijom da kupi kilogram trešanja za 20 ili 25 KM ili korpicu za 12 ili 18 KM? Ne vjerujem, kaže nam jedna gospođa koju smo sreli na sarajevskoj pijaci Markale.
Uništavanje zasada
Voće i povrće, slaže se većina građana, ove godine je nikad skuplje. U trgovinama su cijene čak i veće. Korpica jagoda na pijaci je pet KM, dok su u marketima nešto skuplje i koštaju od šest do osam maraka. Kilogram crnog grožđa je 20, a bijelog 16 KM. Kajsija je 18, dok je kruška šest KM. Boranija je 9,5 KM. Paprike su od pet do osam, dok je kilogram krastavica oko tri KM.
Zašto je voće preskupo pitali smo Enesa Kobašlića, vlasnika najvećeg voćnjaka u USK-u, smještenog u općini Sanski Most.
– To sigurno nije zbog nas proizvođača. Mi kad prodajemo molimo da se to otkupi i tako je bilo sa malinama, koje su propale zbog toga. Mi kad nudimo, nama se daje minimalno, a onda ta voćka ide u hladnjaču i onaj ko je otkupio deseterostruko diže cijenu. To je sve do trgovinskih lanaca. Nije do proizvodnje, govori Kobašlić za Oslobođenje.
Kada je riječ o malinama, naš sagovornik kaže da je otkupna cijena tri marke, ali da to sada niko neće da radi, jer se radniku koji ubere kilogram voća plaća 1,5 KM, pa nema ekonomske računice i ljudi uništavaju zasade.
Kad je mi nudimo, daje nam se minimalno, a onda voćka ide u hladnjaču i onaj ko je otkupio, deseterostruko diže cijenu
– Ja sam prije 20 godina podigao plantažu i tada je u projektu za podizanje plantaže, koji je uradila jedna renomirana kuća, uzeta u obzir otkupna cijena jabuke koja je tada bila marku po kilogramu. Sad nam se nudi 80 feninga, a kad dođe u trgovinski lanac ta jabuka je 2,5 KM. To je konzumna jabuka prve klase, naglašava Kobašlić i pojašnjava zbog čega su trešnje preskupe.
– Trešnja sama po sebi nije samooplodna i treba pčela da joj donese polenov prah sa druge vrste trešnje da bi je oplodila. Ako pčela nema, nema roda. Ono što je iscvjetalo otpadne i nema roda. Onda oni koji su imali sreću da su im pčele odradile posao, imaju šta da uberu, a male su količine i otkupljivači dižu cijene. Zato će trešnja ove godine podbaciti, dok će biti dobar urod šljive, kruške i jabuke, ističe Kobašlić.
Nedžad Bićo, predsjednik Udruženja poljoprivrednika FBiH, kaže za naš list da uvozni lobiji polako preuzimaju tržište i diktiraju cijene.
Tržni centri
– Cijena proizvoda kod poljoprivrednog proizvođača nije ni blizu one na pijacama i u tržnim centrima. Trešnja u nabavci košta od pet do devet KM po kilogramu. A, kako je došla do iznosa od 25 KM, treba inspekcija da se zapita. Primarni poljoprivredni proizvođač tu najgore prođe, a najveća paljba je po njemu. U Čapljini je kilogram trešanja od pet do osam KM i dok dođe do Sarajeva bude 25 KM, što nije normalno. Tako je i sa jagodama, koja je u Čeliću od 3,5 do 5, a u Sarajevu je 10, 12 i 15 KM. To je lopovluk neviđenih razmjera i mešetarenje, kategoričan je Bićo.
Inspekcija treba da vidi marže i koliko ljudi zarađuju i koliko na to plaćaju porez, kaže Bićo
Ističe da su otkupne cijene male, a prodajne velike i da država treba da stane ukraj trgovcima, lopovima i mešetarima.
– Zagovornik sam toga da svako radi svoj posao, ali da to bude u granicama razumnog i društveno osjetljivog. Inspekcija treba da vidi marže i neka vide koliko ljudi zarađuju i koliko na to plaćaju poreza, zaključuje Bićo.
