Naslovnica Biznis Njemački paradoks: Dok se traže novi radnici, hiljade ostaju bez posla

Njemački paradoks: Dok se traže novi radnici, hiljade ostaju bez posla

SAP namjerava ukinuti 8.000 radnih mjesta širom svijeta, Continental 7.150, u Boschu u sljedećim godinama će ih nestati 1.200. I ZF Friedrichshafen i Volkswagen su već objavili kako im više neće trebati toliko zaposlenih.

Tu je onda i građevinski sektor gdje su otkazi već počeli, a i u bankama se “režu” podružnice i tamošnji zaposleni. Novi šef Bayera, Bill Anderson je najavio novu strukturu farmaceutskog giganta, ali isto tako je jasno dao do znanja kako u njoj nipošto neće biti toliko djelatnika. Popis velikih, ali i srednjih i porodičnih firmi koje planiraju smanjiti broj radnih mjesta je veoma, veoma dug.

Obrazloženje je uvijek slično: “opći okviri gospodarenja su se promijenili”. Firme i čitave industrijske grane se moraju promijeniti ako žele ostati konkurentni. S jedne strane su tu i troškovi energije koja je u Njemačkoj sve skuplja, a tu je i politika koja traži klimatski neutralnu proizvodnju.

Onda je tu i digitalizacija koja mijenja čitav proizvodni proces prema kojem se onda mora promijeniti i organizacijska struktura. Sve to čini da su neki proizvodni procesi izgubili svoju ekonomsku računicu tako da i koncerni izdvajaju čitave segmente, prodaju ih ili ih samostalno šalju na burzu. Sve je manje i usamljenih pokušaja u ovoj golemoj tranziciji: to je previše skupo za čak i najveće nego je sve više suradnje u traženju novog.

Sve to traži i drugačiju stručnost, sposobnosti i tehnološku spremu zaposlenih. “Naš svijet rada postaje sve brži i kompleksniji”, kaže Jutta Rump iz Instituta za zapošljavanje i svijet rada u Ludwigshafenu za postaju ARD. “Promjena je normalno stanje. A na to moramo naći odgovor.” Problem jest da nema samo jedan odgovor za savladavanje čitavog niza izazova.

Enzo Weber iz Instituta za tržište rada i istraživanje zanimanja pri njemačkom Zavodu za zapošljavanje u Nürnbergu relativizira ovaj trend: “Proteklih godina je doduše nešto više otkaza, ali dugoročno je kvota još uvijek niska kakva nije bila već odavno. O čemu se sad izvještava se u prvom redu radi o velikim, globalnim koncernima.” Promjene su i kod “malih” počele već odavno, ali o tome se ne piše toliko.

Ono što je osobitost sadašnjeg stanja jest što se isprepliće čitav niz promjena, od težnje za klimatskom neutralnošću, sve skupljom energijom u Njemačkoj ali istovremeno je već očita de-globalizacija i promjene u globalnom kretanju roba i usluga. Tu je mnogo toga isprepleteno i međusobno ovisno. A kako se čitavim tehnološkim rješenjima – kao što su motori s unutrašnjim sagorijevanjem više ne proriče nekakva budućnost, tako su i stručnjaci tih područja postali višak. No istovremeno se upravo panično traže stručnjaci koji će naći odgovor tehnoloških rješenja budućnosti, od umjetne inteligencije do tehnologije vodika.

No u Njemačkoj je isto tako golemi problem što će već u dogledno doba u mirovinu otići čitav “Baby-boom” naraštaj početkom šezdesetih. “Čistom računicom ćemo zbog demografskog razvoja do godine 2035. ostati bez sedam miliona zaposlenih, ako ne nađemo neko rješenje”, konstatira Weber. A hoće li Njemačka i bez njih ostati industrijska velesila – to je veliko pitanje budućnosti.

Dodatni je problem što u ovoj brzini promjena u svijetu rada jednostavno ne stigne promijeniti i čitav sustav školovanja i obrazovanja. Neka zanimanja i stručnost koji su izgledali traženi još prije desetak godina su danas sve manje potrebni, a ti mladi stručnjaci moraju tražiti posao.

Njemački koncerni su sve više svjesni kako se moraju i potruditi da bi našli stručnjake kakve trebaju. Čitav niz velikih – Covestro, Henkel, Bosch, RWE, tu je i Deutsche Bank – su osnovali “savez šansi” gdje se suradnicima koji u jednom sektoru više nisu potrebni ponudi dodatno školovanje za djelatnost u drugom području. Preškolovanje je nešto od čega mogu imati koristi i manje firme.

“Nalazimo se u vremenima izuzetno velikih šansi”, smatra Weber. Sve će manje smisla imati ustrajati na “staroj” industriji i tehnologiji tim više što je sve više poslovnih prilika u “novim” i “zelenim” područjima. “Tu se traže ljudi koji tehnički nešto mogu”, uvjeren je Weber. On zato ne govori o “propasti”, nego o “preporodu” njemačkog gospodarstva.