Vozači automobila i autobusa koji su učestvovali u saobraćajnoj nesreći, 4. maja 2025. godine u Hrvatskoj, uhapšeni su.
Ovu informaciju potvrdio je voditelj poslova prometne policije PU Sisačko-moslavačke Vjekoslav Štingl, a demantirao je i priču vozača o naletu automobila na srnu na A4 nakon čega je došlo do sudara koji je rezultirao s dvoje poginulih i 31 ozlijeđenim.
“Županijsko državno odvjetništvo je u suradnji s policijom i vještakom prometne struke rasvijetlilo slučaj i slijedom toga su poduzete radnje hapšenja oba vozača koji se trenutačno nalaze na kliničkoj obradi u postaji prometne policije Kutina”, rekao je Štingl za RTL Danas.
Na pitanje za što se tereti vozače te je li riječ o podijeljenoj odgovornosti i kolike su kazne predviđene, uzvratio je: “O podijeljenoj odgovornosti ćemo vidjeti, ali za nas postoji odgovornost i jednog i drugog vozača zbog izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu, a po zakonu je predviđena kazna zatvora do tri godine”.
Na pitanje o jutrošnjim tvrdnjama vozača automobila kako je izbjegavao srnu, Štingl je rekao da nije utvrđeno nikakvo postojanje divljači na autocesti.
“Mogu reći da mi očevidom nismo utvrdili nikakvo postojanje divljači na toj autocesti, odnosno u konkretnom događaju”, istaknuo je.
Dionica na kojoj se dogodila prometna nesreća, kaže, nije ništa opasnija od bilo koje druge.
“Opasna je jer je autocesta, gdje se razvijaju veće brzine i gdje je gust promet. Svake je godine sve veći. Tom autocestom prometuje ogroman broj teretnih vozila i osobnih automobila”, pojasnio je Štingl.
Na portalu Autoportal.hr, stručnjak za saobraćaj Željko Marušić tvrdi da je vozač lagao.
“Policija je utvrdila da nije bilo nikakve srne, dakle da je vozač Golfa lagao te posljedično neutemeljeno svaljivao velik dio krivnje na Hrvatske autoceste (manjkavu bočni ogradu za divlje životinje). To dovodi u pitanje vjerodostojnost i njegovih drugih izjava, na osnovi kojih su se pojavile ‘stručne’ ocjene kojim se hvali njegovo ‘pametno i hrabro postupanje’ neposredno prije nesreće. A sasvim izvjesno, sve je bilo suprotno – vozač automobila glavni je krivac za izazivanje tragične prometne nesreće. Pritom je simptomatično sljedeće:
1. Teško je lagao, pokušavajući odgovornost za tragičnu nesreću uvelike prebaciti na HAC, jer je utvrđeno da je zaspao za volanom, zbog čega se automobil zanio izvan prometne plohe, udario u zaštitnu traku te se zaustavio nasred desne, vozne trake.
2. Nakon odbijanja od zaštitne ograde, automobil se nastavio inercijski kretati uz zasigurno zadržane određene upravljačke mogućnosti. Nije isključeno da je vozač, trznuvši se iz sna, tada automobil mogao usmjeriti na zaustavnu traku.
3. Kad se automobil zaustavio nasred desne, vozne trake, vozač je postupio najgore moguće – napustio je vozilo, a da ga prethodno nije pokušao pomaknuti na zaustavnu traku. Ako je motor bio neaktivan, to je sasvim izvjesno bilo moguće ubacivanjem mjenjača u prvi stupanj i aktiviranjem elektropokretača. Automobil bi se, osim ako je podvozje bilo uništeno (malo vjerojatno), mogao pomaknut nekoliko metara udesno.
4. ‘Herojsko’ mahanje rukom i baterijskom lampom (je li to itko utvrdio, svjedočio?), bilo je potpuno dubiozno. U situaciji kad je vlastitom velikom neodgovornošću i nesnalaženjem u incidentnim okolnostima inicirao pogibeljnu situaciju za ostale sudionike u prometu, trebao je odvažno i odgovorno, čak i po cijenu ugrožavanja vlastite sigurnosti, rubom vozne trake trčati i mahati ususret nadolazećem prometu, vodeći računa da se po potrebi izmakne u posljednji trenutak. Tada bi ga vozač nadolazećeg autobusa sasvim izvjesno uočio i tragedija se ne bi dogodila. On to, sasvim izvjesno, nije napravio nego je sa sigurnosne udaljenosti možda mahao. Vozač autobusa ga nije vidio, a nasred vozne trake nije mogao uočiti niti očekivati zaustavljeni automobil, koji nije bio u sudaru s drugim vozilima (uočavanje bi tada bilo lakše). Svojim krajnje dubioznim iskazom želio je dodatno okriviti zlosretnog vozača autobusa.
Krivnja za izazivanje tragične nesreće, na temelju Zakona o sigurnosti prometa na cestama i Kaznenog zakona, je podijeljena u omjeru vozač automobila 90 posto, vozač autobusa 10 posto. Ako se nedvojbeno utvrdi da je vozač automobila dao lažan iskaz, kojim je krivnju želio prebaciti na druge, neizravne (HAC) i izravne sudionike u prometu (vozač autobusa), za to bi dodatno kazneno odgovarati”, piše.
