Pored nekadašnjeg zloglasnog Lovačkog doma na Mostini, danas je u organizaciji Medžlisa Islamske zajednice Čajniče, Muftijstva goraždanskog i Udruženja građana za povratak u Čajniče obilježena 33. godišnjica stradanja Bošnjaka sa ovog prostora.
Na Mostini su 1992. godine u ovom objektu ubijena 42 civila.
Porodice ubijenih te brojne delegacije na mjestu stradanja položili su cvijeće te je proučili dovu pred duše ubijenih.
Sulejmen Homoraš preživio je zločin na Mostini. Ističe da i poslije 33 godine teško proživljava dolazak na mjesto gdje je izgubio članove svoje porodice, prijatelje, komšije. Danas živi u Švedskoj, a već tri godine dolazi na obilježavanje godišnjice zločina.
“Ja sam bio kratko vrijeme ovdje i otprilike 24 sata prije nego što je bila egzekucija, mene je čovjek Dragiša izveo, on je sad pokojni, bio je veliki čovjek i da mu je laka zemlja. U ponedjeljak 18. maja 1992. on je došao ujutro i izveo me odavde, a utorak je došlo do zločina. Dugo nisam imao ni snage ni hrabrosti da dođem ovdje i to sam učinio prvi put prije tri godine, izgubio sam se, vratile su se sve te teške slike jer sve ijednog Bošnjaka koji je izgubio život ovdje sam znao. Između ostalih tu je bio moj šura Hajrudin Trgo, njegov amidžić Šefik Trgo, moj amidža Ramiz Homoraš ali I svi drugi koji su bili, meni dobro poznati I svi su bili nevini”, kaže Homoraš.
Na obilježavanje godišnjice iz Chicaga je stigao Rizah Džambegović koji je na Mostini izgubio brojne članove porodice.
“Ubijena su mi četiri brata, amidžići, rođaci, prijateljemi, komšije. Ja sam preživio igrom slučaja, otišao sam za Goražde i tu sam proveo cijeli rat. Na početku rata sam saznao za ovaj masakr. Danas živim u Chicagu i prvi put sam došao na godišnjicu, teško je”, kaže Džambegović.
Avdo ef. efendija Šišić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Čajniče obraćajući se porodicama i okupljenim na Mostini istakao je da se Bošnjaci Čajniča ne smiju umoriti od kazivanja istine.
“Mi smo se danas okupili da posvjedočimo nepobitnu istinu, da je bošnjački narod preživio neviđenu golgotu, da su nevini Bošnjaci Čajničani ubijeni jer su bili drugi i drugačiji po nekim mjerenjima, samo zato što su bili Muslimani. Iz godine u godinu ovdje se oživljavaju naše rak rane, svjedočimo koliko je zla sposoban počiniti čovjek. Ono što znamo je da ne smijemo zaboraviti naše šehide jer su oni dali najvrjednije, svoje živote”, poručio je efendija Šišić.
Anera Zagrljača predsjednica Medžlisa IZ Čajniče naglasila je da ono sto je bilo u maju 92 godine mora biti dugotrajno pamćenje svih generacija.
“Prema podacima INO BiH na području Čajniča prijavljeno je ukupno 138 nestalih osoba, do danas je identificirano 90 žrtava, 68 muškaraca I 22 žene. Potpuno je nepoznata sudbina još 48 Čajničana. Naša djeca I djeca naše djece moraju znati za ovo mjesto I ovaj dan inače ćemo ponovo biti oni koji traže, plaču I okupljaju se ovako”, kazala je Zagrljača.
Jedini bošnjački odbornik u Skupštini općine Čajniče Izet Alihodžić istakao je važnost obilježavanja ovakvih godišnjica i kulture sjećanja.
“Ne zbog žrtava, njima to ne treba, ali treba nama zbog naše i budućnosti naših potomaka. Kolektivno pamćenje nam treba da dobri ljudi kojih nije malo na ovom prostoru, nikad više ne dozvole da ovdje trijumfuje zlo i da pobjedi mržnja i da bilo ko u ime bilo koga i čega, nad bilo kim, počini ovakav ili sličan zločin”, poručio je Alihodžić.
Za ratne zločine počinjene nad civilima Čajniča i okoline do danas su osuđeni Milorad Živković, Milun Kornjača, Milosav Jovanović, Marijan Jovanović i Slavko Jovanović na kazne od šest do jedanaest godina zatvora. Optužbi su oslobođeni Duško Tadić i Stevo Jovanović. Sud BiH je 2015. godine potvrdio optužnicu protiv Duška Kornjače koji se tereti da je “u okviru širokog i sistematičnog napada Teritorijalne odbrane i Policijske stanice srpske opštine Čajniče, kao predsjednik Kriznog štaba, kasnije komandant ratnog štaba Srpske opštine Čajniče te predsjednik Skupštine opštine i ministar odbrane u Vladi Srpske autonomne teritorije Hercegovina, kao svjestan učesnik udruženog zločinačkog poduhvata, planirao i naredio progon nesrpskog stanovništva sa područja koje obuhvata općina Čajniče”. Kornjača je nedostupan pravosudnim organima, iako je poznato da stanuje u Novom Sadu.
