Dok se divimo obnovi Vijećnice i heroizmu onih koji su tada pomogli, moramo još glasnije podsjećati da nije vatra bila ta koja je uništila knjige
Dovoljno je bilo pročitati nekoliko redova da se shvati koliko riječi, ako su pažljivo birane da izbjegnu istinu, postaju opasan saučesnik u zaboravu. Nazivati paljenje sarajevske Vijećnice ,,tragičnim požarom,, predstavlja neprihvatljivo ublažavanje jednog od najstrašnijih zločina nad kulturom u novijoj evropskoj historiji. Sarajevska Vijećnica nije ,,stradala u požaru,,.
𝑶𝒏𝒂 𝒋𝒆 𝒏𝒂𝒎𝒋𝒆𝒓𝒏𝒐 𝒛𝒂𝒑𝒂𝒍𝒋𝒆𝒏𝒂 𝒈𝒓𝒂𝒏𝒂𝒕𝒂𝒎𝒂 𝒊𝒔𝒑𝒂𝒍𝒋𝒆𝒏𝒊𝒎 𝒐𝒅 𝒔𝒕𝒓𝒂𝒏𝒆 𝒗𝒆𝒍𝒊𝒌𝒐𝒔𝒓𝒑𝒔𝒌𝒊𝒉 𝒂𝒈𝒓𝒆𝒔𝒐𝒓𝒂, 𝒌𝒐𝒋𝒊 𝒔𝒖 𝒔 𝒃𝒓𝒅𝒂 𝒐𝒌𝒐 𝑺𝒂𝒓𝒂𝒋𝒆𝒗𝒂 𝒔𝒊𝒔𝒕𝒆𝒎𝒂𝒕𝒔𝒌𝒊 𝒓𝒂𝒛𝒂𝒓𝒂𝒍𝒊 𝒈𝒓𝒂𝒅, 𝒖𝒃𝒊𝒋𝒂𝒍𝒊 𝒏𝒋𝒆𝒈𝒐𝒗𝒆 𝒈𝒓𝒂đ𝒂𝒏𝒆, 𝒊 𝒑𝒐𝒌𝒖š𝒂𝒗𝒂𝒍𝒊 𝒊𝒛𝒃𝒓𝒊𝒔𝒂𝒕𝒊 𝒔𝒂𝒎𝒐 𝒑𝒐𝒔𝒕𝒐𝒋𝒂𝒏𝒋𝒆 𝒃𝒐𝒔𝒂𝒏𝒔𝒌𝒐𝒉𝒆𝒓𝒄𝒆𝒈𝒐𝒗𝒂č𝒌𝒐𝒈 𝒊𝒅𝒆𝒏𝒕𝒊𝒕𝒆𝒕𝒂.
To nije bila vatra, već ratni zločin i kulturni genocid, sistematski napad velikosrpskih agresora na pamćenje jednog naroda. Izašli su na brda, naciljali, zapalili, ne slučajno, već s ciljem da nas izbrišu.
Dok se divimo obnovi Vijećnice i heroizmu onih koji su tada pomogli, moramo još glasnije podsjećati da nije vatra bila ta koja je uništila knjige, nego mržnja i plamen agresora, navodi se u saopćenju koje potpisuje predsjednica Žena SDA Sarajevo Amela Divović.
