Na današnji dan 1993. godine, poginuli su Admira Ismić i Boško Bato Brkić, sarajevski Romeo i Julija. Beskrajno su se voljeli, spremali vjenčanje, a nakon godinu života pod opsadom, tokom agresije na RBiH 8 1992. – 1995.), odlučili su napustiti Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu. Jedini izlaz iz tada opkoljenog Sarajeva bio je preko Vrbanja mosta. Tog kobnog 18. maja 1993. Dvoje zaljubljenih krenuli su u slobodu, došavši oko 17 sati do mosta Vrbanja.
Snajperski metak je pogodio Boška i on je pao. Metak je bio smrtonosan. Drugi metak pogodio je Admiru. Smrtno ranjena, uspjela je dopuzati do Boška i zagrliti ga. Koji minut kasnije je izdahnula.
Njihova tijela su sedam dana ležala nasred mosta, izvukli su ih pripadnici radnog voda VRS-a. UNPROFOR je odbio izvlačenje tijela dok se ne proglasi primirje.
Nekoliko dana kasnije Admira Ismić i Boško Brkić su prvo sahranjeni na groblju u Lukavici. Poslije su njihova tijela prebačena u Sarajevo i sahranjena na groblju Lav. Istraga o ubistvu Admire i Boška nikada nije provedena.