Porodice u Bosni i Hercegovini svakodnevno se suočavaju s teškim izazovima – kako osigurati dostojanstvenu starost svojim najbližim u zemlji gdje briga o starima sve više postaje luksuz. Cijene smještaja u domovima rastu, a sistemska podrška gotovo da ne postoji. Građani često moraju sami snositi sav teret.
Posebno su pogođene porodice koje brinu o oboljelima od demencije, jer za njih ne postoje adekvatne ustanove ni jasno definisana prava. Mnogi članovi porodice rasprodaju vlastitu imovinu kako bi platili njegu, svjesni da bez toga njihovi najmiliji nemaju nikakvu šansu. U državi koja se sve češće oglušuje o potrebe svojih najranjivijih, starost je postala tiha borba prepuštena pojedincima.
Jedna od onih koja je upoznata s domovima i poskupljenjima jeste i naša sagovornica. Kako nam priča u emotivnoj ispovijesti, ona je konkretno morala prodati i nekretninu da bi mogla smjestiti u dom svog supruga.
Ustanove za demenciju ne postoje
„Jednostavno je tako, moja prosječna plata je 1350 maraka, dom je mjesečno 1.650. Suprug je dementan, a ustanove za demenciju ne postoje. Dakle, ne može biti u kući samostalno, zapalit će nešto, sin mi je student, ali ja dajem preko svoje plate da bi moj suprug bio u domu”, govori na početku za Fokus.
Ističe da se obraćala nadležnima, ali da odgovora nema.
„Išla sam u Institut za medicinsko vještačenje, gdje su ga procijenili na 40 posto. Kada odrede taj procenat, ne dobijate ništa. Nažalost, on je nezaposlen, nema nikakvih primanja, čovjek ima 58 godina, dakle, nema penziju, platu, nema dodataka, nema tuđe njege. Jako me iznenadio Institut za medicinsko vještačenje koji je vještačio samo njegovo fizičko stanje, ne psihičko. S tim procentom ne možete ništa, jer mi je socijalni radnik rekao da je bespredmetno da se žalim“, otkriva naša sagovornica, jedna od više od 200 građanki i građana koji su odgovorili na naš Upitnik.
Da se sve treba zakonski regulisati, saglasna je i naša sagovornica. Mišljenja je da to treba da rješavaju socijalne službe.
„Međutim, oni nas ‘šetaju’. Kažu nam idite na Institut, pa tamo vještače čovjeka koji je bolestan, a onda Institut kaže da ne možete dobiti nikakav novac za njegovu skrb, da bi vam na kraju rekli ‘šta ćete se sada žaliti, nema potrebe, oni su to tako odredili’. Žalosno je, jer nemamo institucije”, kaže naša sagovornica.
Napominje da su sav novac od prodaje nekretnine potrošili, s obzirom da joj je suprug u domu više od godinu.
„Prvo je bio smješten u domu koji je duplo skuplji jer nije imao zdravstvenu zaštitu, nezaposlen je. Onda sam ga nekako uspjela osigurati preko sebe. Prvi dom je koštao 3.000 maraka mjesečno, a ovaj sad 1.650, pa mi govore da sam ‘dobro prošla’. Vjerujte, jučer me srce boljelo, govorim sebi nekad bolje da umrem, pa da on dobije neku penziju, da ovo dijete oslobodim, da se ono zaposli i radi svoj posao. Tako razmišljam, dotle je došlo, ovaj sistem ništa ne radi, od zdravstva koje mu je naplatilo prvi pregled kao mentalno oboljeloj osobi 700 maraka, pa nadalje, šta da vam pričam. Porodice se uništavaju. Tužno je sve ovo… Sva ušteđevina je otišla, on nije bolje, nije ozdravio. Mislili smo da će u jednom domu ozdraviti, da će stati na svoje noge pa sve to vratiti. Ljudi su se potrudili, digli ga na noge, ali mozak nisu mogli vratiti”, zaključuje svoju emotivnu ispovijest naša sagovornica.
O poskupljenjima u domovima za stare pričali smo i sa Seadom Jukićem iz Tuzle.
Kako nam je kazao, njegova majka je smještena u dom za stare. Na naš upit koliko su ovakve ustanove dostupne građanima BiH s prosječnim primanjima, s obzirom na poskupljenja, Jukić nam govori da onaj ko mora da plati, taj će i platiti.
„Cijena ovog doma je 1.600 KM, plus što mjesečno doplatim još oko 450 maraka za lijekove. Smatram da bi trebalo tu biti nekih modela sufinansiranja za pojedine kategorije, dakle neka vrsta pomoći vlasti”, govori nam Jukić.
Zakonska regulativa oko svega je, govori nam naš sagovornik, moguća, ali samo da smo neka druga zemlja.
„Tada bi i mogli pričati o donošenju zakona za tu kategoriju. Kod nas teško”, zaključuje.
Ne može podnijeti većina građana
Fokusu se javila još jedna žena (identitet poznat redakciji) čiji je blizak član porodice smješten u dom. Poručuje da, s obzirom na visinu najniže penzije, jasno je da troškove boravka u domovima ne može podnijeti većina građana.
„Postoje kategorije kojima dio ili većinu troškova smještaja, ali samo u JU Dom penzionera, namiruju Ministarstvo za rad i socijalnu politiku, putem centara za socijalni rad. Naravno da treba mnogo više, počev od samog finansiranja pa do poboljšanja uslova samog smještaja”, priča nam sagovornica.
Poručuje da, ukoliko nemate bližih srodnika, ali i ako imate minimalnu penziju, svaka marka vam odlazi u troškove smještaja.
Cijene smještaja u staračkim domovima u BiH dostižu do dvije hiljade maraka. Nešto niže su u javnim ustanovama, ali i tamo se najavljuju poskupljenja. Zavise i od toga da li je riječ o pokretnoj ili nepokretnoj osobi te da li želite jednokrevetnu ili višekrevetnu sobu.
Šta kaže zakon
Procedura smještaja korisnika u ustanove socijalne zaštite propisana je federalnim Zakonom o osnovama socijalne zaštite, zašite civilnih žrtava rata i zaštite porodice s djecom. Član 41. glasi: „Smještaj u ustanovu socijalne zaštite mogu ostvariti djeca i odrasla lica kojima je potrebna stalna briga i pomoć u zadovoljavanju njihovih životnih potreba, a ne mogu ih ostvariti u vlastitoj ili drugoj porodici ili na drugi način.“
Osobe slabijeg imovinskog stanja o kojima se nema ko brinuti, odnosno nemaju članove porodice koji su po zakonu dužni da ih izdržavaju, u domove smještaju centri za socijalni rad. Centri u saradnji s nadležnim ministarstvima snose dio ili cjelokupne troškove.
Istražili smo kako to izgleda u praksi na nivou kantona i entiteta.
Tuzlanski kanton
U Tuzlanskom kantonu Ministarstvo ima ugovore s Domom penzionera Tuzla i Prihvatnim centrom “Emaus” Gračanica.
– Ukoliko korisnik ima neka primanja, odnosno penziju, učestvuje u plaćanju dijela troškova, a ukoliko nema, onda Ministarstvo za njih plaća cjelokupan iznos. Kriteriji za smještaj su nepostojanje srodnika koji trebaju po Porodičnom zakonu FBiH da vode brigu o starim osobama, bolest i teška materijalna situacija. Što se tiče cijena, nedavno su skoro sve ustanove poskupile svoje usluge i razlika u cijenama između državnih i privatnih domova je mala – pojašnjava za Fokus Sonja Brčinović, pomoćnica direktorice Centra za socijalni rad Tuzla.
Od 1. februara ove godine korisnike Doma penzionera Tuzla dočekala je nova cijena, za 30 posto viša. Mjesečni iznos za jednokrevetnu sobu koju koristi pokretna osoba porasla je s 980 KM na 1.300 KM. Porodice koje plaćaju smještaj za svoje starije ogorčene su. Toliki iznos, nažalost, mnogi ne mogu izdvojiti.
Hercegovačko-neretvanski kanton
Mostarski Centar za socijalni rad u pojedinim slučajevima “uskače” u pomoć takvim porodicama.
– Ako se utvrdi da obveznici uzdržavanja nisu u mogućnosti plaćati u potpunosti ili djelimično troškove smještaja, onda Centar uz saglasnost resornog kantonalnog ministarstva donosi rješenje o smještaju i plaćanju troškova smještaja – kažu za Fokus u ovom centru, koji djeluje na području Grada Mostara.
Trenutno se na smještaju nalazi 46 korisnika za koje Centar djelimično ili u potpunosti plaća smještaj.
Na području cijelog Hercegovačko-neretvanskog kantona nalaze se četiri javne ustanove za smještaj starijih osoba – u Mostaru, Čapljini, Ravnom i Jablanici. Također, Skupština HNK osnivač je i Doma za socijalno i zdravstveno zbrinjavanje osoba s invaliditetom i drugih osoba u Stocu. U Mostaru, Čitluku, Međugorju i Neumu djeluje još i šest privatnih vjerskih ustanova.
Pomoćnica ministra zdravstva, rada i socijalne zaštite u Vladi HNK Alma Kozo navodi da osoba koja se smješta u ustanovu svim svojim sredstvima učestvuje u plaćanju smještaja. Ukoliko to nije dovoljno, njihova djeca ili obveznici uzdržavanja dužni su učestvovati u troškovima plaćanja.
– Ukoliko osoba ima imovinu koja ne služi za podmirenje ostalim članovima kućanstva, može je prodati ili dati u najam, a za taj novac plaćati troškove smještaja. Također, može sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju s nekom osobom, a da ta osoba plaća za nju troškove smještaja u ustanovi socijalne skrbi. Zatim, ukoliko osoba nema srodnika, a niti dovoljno novčanih sredstava, tada može učestvovati u troškovima smještaja s nepokretnom imovinom, na način da je može pokloniti Gradu ili Kantonu, a zauzvrat da joj daroprimalac plaća troškove smještaja u ustanovi – pojašnjava Kozo.
Ukoliko je, pak, riječ o osobama u stanju socijalne potrebe koje trebaju uslugu smještaja, onda nadležni centar za socijalni rad zatraži od Ministarstva da plaća cjelokupne troškove.
Za smještaj korisnika u ustanove socijalne zaštite, uključujući djecu i odrasle, nadležno ministarstvo HNK izdvojilo je 2,1 milion KM u 2024. godini.
Načini i kriteriji za subvencioniranje troškova smještaja starijih u domove sličan je u svim dijelovima države. Fokus se upitom obratio većem broju centara za socijalni rad širom BiH i nadležnim kantonalnim ministarstvima i dobili smo manje-više slične odgovore.
Posavski kanton
U Centru za socijalni rad Odžak kazali su da 26 osoba iz ovog grada ima podršku institucija u plaćanju doma, a cijene se kreću od 800 do 1.500 KM.
– Osnovni kriteriji su da osoba nema imovinu, da nema potomaka niti skrbnika, da nije sposobna za samostalan život i da ne može sama plaćati usluge doma. Svi ovi kriteriji moraju biti zastupljeni da bi neko ostvario pravo na subvenciju smještaja u staračke domove. Potkrijepljeno svim dokazima, zahtjev se šalje resornom ministarstvu koje daje saglasnost i tek nakon toga se osoba smješta u neki od staračkih domova – rekao je za Fokus Dino Pobrić, direktor CSR Odžak.
Dodaje da Ministarstvo zdravstva snosi djelomične ili cjelokupne iznose, u zavisnosti da li štićenici imaju neka primanja, poput invalidnine, penzije i slično.
Bosansko-podrinjski kanton
Na području Bosansko-podrinjskog kantona ima jedna javna ustanova za smještaj starijih. JU Dom za stara lica osnovala je Skupština BPK i njegove cijene mnogo su povoljnije u odnosu na druge ustanove ovog tipa u ostalim dijelovima države. Prema informaciji koju smo dobili iz kantonalnog Centra za socijalni rad, smještaj za pokretne osobe je 480 KM, polupokretne 580 i nepokretne 680 KM. Nažalost, najavljeno je da će uskoro doći do korekcija i da se može očekivati poskupljenje. Za koliko, to još nije poznato.
– JU Centar za socijalni rad BPK Goražde provodi upravni postupak smještaja u ovaj dom i subvencionira troškove ukoliko se u postupku utvrdi da to lice po Porodičnom zakonu FBiH nema srodnike koji su obavezni da ga izdržavaju, ili ima srodnike, ali im mjesečni prihodi po članu domaćinstva ne prelaze 35 posto prosječne plaće u Kantonu. Ukoliko ima srodnike, kojima mjesečni prihodi po članu domaćinstva prelaze 35 posto prosječne plaće u Kantonu, oni učestvuju jednim dijelom u troškovima smještaja – kaže Selma Kudin, viša stručna saradnica u Centru.
U JU Dom za stara lica Goražde smještena su 22 korisnika za koje Centar za socijalni rad subvencionira troškove smještaja.
– Također, korisnicima smještenim u ustanove socijalne zaštite Centar, putem nadležnog ministarstva, isplaćuje mjesečno, na ime ličnih potreba, deset posto od cijene troškova smještaja – navodi Kudin.
Kanton Sarajevo
U Kantonu Sarajevu, prema podacima Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice, djeluje jedna javna ustanova za smještaj starijih osoba – Gerontološki centar, te devet privatnih.
To su: Dom Sentivo, USZ Sentivo Senior Centar, Villa Filis, Dom za starije osobe “Paradise”, Dom Vitalis, Dom za zaštitu starih lica – Dom penzionera Green, Dom za njegu i smještaj starijih i nemoćnih lica Familia, Dom Park i Drugi dom.
– Prema informacijama dostavljenim iz Gerontološkog centra, trenutno je u ovoj ustanovi smješteno 338 korisnika, od čega 128 na osnovu rješenja JU Kantonalni centar za socijalni rad. Ukoliko ovi korisnici nemaju prihoda ili prihodi nisu dovoljni za plaćanje smještaja, troškovi se finansiraju iz budžeta KS u iznosu koji je utvrđen u ugovoru i u rješenju o smještaju korisnika. Ovo ministarstvo nema nadležnosti i ne sarađuje s privatnim ustanovama za smještaj starih lica u smislu smještaja korisnika – kazala je za Fokus Smaragda Lučkin, šefica Odjeljenja za socijalnu zaštitu, zaštitu civilnih žrtava rata i zaštitu porodice s djecom.
Navodi i da privatne ustanove način smještaja i cijenu usluga koje pružaju korisnicima regulišu svojim internim aktima u koje Ministarstvo nema uvid. Prema podacima s internetskih stranica ovih domova, cijene se kreću do 2.000 KM na mjesečnom nivou.
Istovremeno, u Gerontološkom centru je 700 KM za pokretne korisnike, 850 za nepokretne i 1.000 KM za one koji žele jednokrevetnu sobu.
– U 2024. godini je na ime plaćanja troškova smještaja utrošeno ukupno 1.436.596 KM za prosječno mjesečno 126 korisnika. Također, uplaćen je grant od 193.200 KM za Prihvatilište za skitnice i prosjake, te 1.518.050 KM za sufinansiranje materijalnih troškova i podršku radu ove ustanove – ističe Lučkin.
Naglašava da su u Ministarstvu svjesni činjenice da se povećava broj starijih, dok se, s druge strane, bilježi opadajuća stopa rasta mladog i radno sposobnog stanovništva, što je trend ne samo u BiH nego na globalnom nivou.
– Imajući to u vidu, smatramo neophodnim razvijati socijalne usluge koje bi osobama starije životne dobi, ali i članovima njihovih porodica, koji su često jedini nositelji brige o njima, pružile garant uživanja prava na dostojanstvenu starost i prevenirale njihov smještaj u ustanove socijalne zaštite. U tom smislu, Ministarstvo je kroz izmjene i dopune kantonalnog zakona, koji je u proceduri donošenja, razradilo način ostvarivanja prava na kućnu njegu za ove korisnike – rekla je Lučkin.
Postupak utvrđivanja prava na smještaj u dom provodi Kantonalni centar za socijalni rad KS. Draženka Osmanspahić, v.d. direktorice, pojašnjava da to uključuje utvrđivanje potrebe za cjelodnevnom brigom koju stare osobe ne mogu ostvariti u krugu vlastite porodice.
– Ukoliko stare osobe ne ostvaruju nikakve prihode, nemaju srodnika koji su obavezni na izdržavanje i nemaju imovine iz koje bi mogli ostvariti prihode za plaćanje troškova smještaja, a pri tome su saglasne sa smještajem, Centar donosi rješenje u kojem navodi da će u cijelosti podmirivati troškove – kaže Osmanspahić.
Ukoliko, ipak, imaju prihode koji nisu dovoljni da pokriju cijenu smještaja, onda Centar izmiruje razliku.
Zeničko-dobojski kanton
U Zeničko-dobojskom kantonu trenutno se iz budžeta u potpunosti ili djelimično subvencioniraju troškovi smještaja u domove za 107 starijih osoba.
Ministar za rad, socijalnu politiku i izbjeglice ZDK Antonio Šimunović u izjavi za Fokus kaže da je na području Kantona registrovano devet ustanova za smještaj starijih i iznemoglih osoba, od čega su dvije javne ustanove i sedam privatnih. Ministarstvo ima potpisane ugovore o finansiranju ili sufinansiranju usluga s obje javne i dvije privatne ustanove.
– Osobe koje su u stanju socijalne potrebe obavezne su participirati u troškovima ako su im primanja po članu domaćinstva veća od 15 posto od prosječne plaće Kantona, odnosno ako srodnik koji ih je u obavezi izdržavati ima prihode po članu domaćinstva veće od 20 posto od prosječne plaće. U ovakvim slučajevima ZDK, putem Ministarstva, sufinansira razliku do punog iznosa. U slučaju nižih primanja od navedenih, Ministarstvo troškove finansira u potpunosti – kaže Šimunović.
U prošloj godini za troškove smještaja u ustanove za smještaj starijih osoba utrošeno je 1.364.646 KM.
– Naime, kao resorni ministar opredijeljen sam da se unaprijede načini zbrinjavanja starijih osoba. Usljed ograničenih kapaciteta i većih troškova te, s druge strane, preporuka stručnjaka u vezi s najboljim interesom starijih osoba, u FBiH se razvijaju modeli prevencije institucionalnog smještaja i hraniteljstva, što je planirano Akcionim planom za deinstitucionalizaciju – navodi ministar.
Zapadnohercegovački kanton
Više od 1,3 miliona KM izdvojio je u prošloj godini i Zapadnohercegovački kanton za smještaj 134 starije osobe u neku od ustanova od kojih je jedna javna i šest privatnih na ovom području.
– Saradnja ovog ministarstva postoji kako s javnim tako i s privatnim ustanovama za smještaj starih i nemoćnih osoba. Pravo subvencioniranja imaju osobe smještene putem centra za socijalni rad. Ovo ministarstvo sudjeluje u plaćanju troškova u djelimičnom ili punom iznosu, ovisno o porodičnoj situaciji i socijalnoj anamnezi nadležnog centra za socijalni rad – rečeno je Fokusu u Ministarstvu zdravstva, rada i socijalne zaštite ZHK.
Unsko-sanski kanton
U Unsko-sanskom kantonu registrovano je 11 domova za starije i iznemogle osobe i sve su u privatnom vlasništvu.
– Trenutno se iz kantonalnog budžeta sufinansiraju troškovi smještaja za 38 osoba treće životne dobi koje su smještene u domovima za starije osobe, za što je u 2024. godini utrošeno 289.711 KM. Također, za sufinansiranje troškova smještaja za 14 osoba starijih od 65 godina koje imaju urođene ili stečene razvojne teškoće, a zbog kojih su smješteni u drugim vrstama ustanova socijalne zaštite u BiH, iz kantonalnog budžeta je utrošeno 153.807 KM – kazali su za Fokus u Ministarstvu zdravstva, rada i socijalne politike USK.
Republika Srpska
Republika Srpska osnivač je tri ustanove za smještaj starijih osoba, u Prijedoru, Istočnom Sarajevu i Banjoj Luci. Osnivači ustanova socijalne zaštite mogu biti i općine, odnosno gradovi, te fizička i pravna lica.
– Kapaciteti ustanova socijalne zaštite za starija lica čiji je osnivač Vlada RS-a većinom su popunjeni, dok ustanove čiji su osnivači pravna ili fizička lica, uglavnom, mogu da zadovolje potrebe za ovom uslugom – rekli su nam u Ministarstvu rada i socijalne zaštite RS.
Boravak u domovima finansira se putem centara za socijalni rad u određenim slučajevima.
– Smještaj u dom za starija lica, za one koji nisu radno sposobni, imaju više od 65 godina i nemaju primanja niti srodnike koji su prema odredbama Porodičnog zakona RS dužni da se o njima staraju, ili srodnici nisu u mogućnosti da preuzmu brigu, finansira se putem centara za socijalni rad po cijeni definisanoj rješenjem kojim se utvrđuje zaštićena cijena usluga smještaja na godišnjem nivou – navode iz Ministarstva.
Ministar zdravlja i socijalne zaštite, u skladu sa zakonom, godišnje rješenjem utvrđuje zaštićenu cijenu usluga smještaja za korisnike za narednu godinu. Osim toga, Zakonom o socijalnoj zaštiti osigurano je sufinansiranje cijene smještaja korisnika u ustanovama socijalne zaštite čiji je osnivač RS, sredstvima budžeta.
– Sufinansiranje korisnika na ovaj način odnosi se isključivo na korisnike koji se smještaju putem centara za socijalni rad, a doznačuje se ustanovama za smještaj korisnika. Prema rješenju za 2025. godinu, određen je iznos sufinansiranja od 225 KM po korisniku kojeg je smjestio centar za socijalni rad. Prema podacima za decembar 2024. godine, sufinansiran je smještaj za 254 korisnika. Ukupno je za ove namjene u 2024. godini izdvojeno 860.215 KM – kažu u Ministarastvu.
U Centru za socijalni rad Banja Luka kazali su nam da smještaj u ustanove vrše na osnovu pojedinačnih zahtjeva. Pravo na to imaju starije osobe koje zbog nepovoljnih socijalnih, zdravstvenih, stambenih i porodičnih prilika nisu u mogućnosti da žive u porodici, odnosno u domaćinstvu.
– Smještaj na teret budžetskih sredstava neće se priznati licu kome uslugu zbrinjavanja mogu pružati članovi njegove porodice koji su u obavezi da ga izdržavaju. U slučajevima gdje pojedinac koji je ostvario sredstva prodajom imovine ili darovao svoju imovine dovede sebe u stanje socijalne potrebe nema pravo na smještaj u ustanovu iz budžetskih sredstava za period za koji iznos troškova smještaja odgovara tržišnoj vrijednosti imovine. Centar koji upućuje korisnika u ustanovu prilikom zbrinjavanja osigurava osnovnu odjeću, obuću i troškove transporta. Sredstva se osiguravaju od korisnika, obveznika izdržavanja ili budžetskih sredstava predviđenih za socijalnu zaštitu – rekla je Fokusu Jelena Milanović iz CSR Banja Luka.
Starije osobe u RS-u mogu ostvariti pravo i na dnevno zbrinjavanje, te na zbrinjavanje u hraniteljsku porodicu, u zavisnosti od potrebe korisnika i mogućnosti koje lokalnoj zajednici stoje na raspolaganju. Također, Zakonom o socijalnoj zaštiti definisano je i pravo na pomoć i njegu u kući. Ovu uslugu mogu pružati ustanove socijalne zaštite, udruženja građana, te vjerske zajednice ukoliko ispunjavaju zakonom propisane uslove.
