Izvor: BHRT/Amir Sužanj
Građani Hrvatske izlaze ove srijede na parlamentarne izbore u atmosferi vrlo izraženih političkih podjela u čijoj osnovi je izborni obračun Hrvatske demokratske zajednice i Socijaldemokratske partije. HDZ ulazi u izbore uz značajne rezultate na planu održavanja stabilnosti zemlje nakon posljedica pandemije, dva zemljotresa i globalne ekonomske krize, ali i sa ozbiljnom hipotekom korupcijskih afera. Ipak, glavnu ulogu u ovim izborima sam sebi je dodijelio predsjednik Hrvatske Zoran Milanović odlukom da bude kandidat na izborima izigravajući Ustav. O kampanji, političkim prilikama koje prate izbore i mogućoj političkoj konfiguraciji nakon njih naš reporter Amir Sužanj razgovarao je s političkim analitičarom iz Zagreba, univerzitetskim profesorom Žarkom Puhovskim.
Hrvatska, profesore Puhovski, ulazi u parlamentarne izbore u ambijentu izraženih političkih podjela na dva pola u kojima su glavne uloge premijer Andrej Plenković i predsjednik zemlje Zoran Milanović. Šta je obilježilo ovu predizbornu kampanju?
Kampanju je obilježilo, nažalost, to što je u njoj bilo manje političkog sadržaja u punom smislu riječi nego ikada do sada. Ni u Hrvatskoj ni u drugim, da tako kažemo, bolje razvijenim demokracijama ne možemo govoriti o previše političkog sadržaja u različitim predizbornim kampanjama. Sve više se politika personalizira, svodi na pitanje hoćemo li ovog ili onog vođu ili osobu koja će preuzeti kormilo države, kako se kaže, a strategije i svjetonazori ostaju po strani. Međutim, kod nas je to došlo do ekstrema ovog puta, tako da se, zapravo, sve svelo na pitanje – Andrej Plenković ili Zoran Milanović i uglavnom se 80% kampanje svelo na to pitanje, svi ostali su bili marginalizirani. Kosekvenca toga će biti gotovo sigurno da HDZ pobjeđuje u relativnom smislu, biće najjača lista njihova, ali su dosta daleko od pune većine koja im treba, apsolutne većine od 76 mjesta u parlamentu jer su više-manje sve ostale stranke najavile da ne žele s HDZ-om u koaliciju, smatrajući da je HDZ, unatoč tomu što je uspio izvući državu iz nekih dosta neugodnih situacija – kao što je poznato, od epidemije, odnosno pandemije, dva potresa, rata, velikog problema sa Agrokorom i tako dalje – da su HDZ-ova vlada i HDZ odgovorni za enormni porast korupcije. To je izazvalo dosta negativan stav značajnog dijela biračkog tijela. Međutim, HDZ ima svoje biračko tijelo, on će, ponavljam opet, postići relativnu većinu i tada će u srijedu, nakon što izbori budu manje-više gotovi ili u noći od srijede na četvrtak, početi pregovarati o komponiranju te većine. Na drugoj strani je Zoran Milanović, koji je, zapravo, mimo Ustava sebe ubacio u poziciju neformalnog, ali faktičkog vođe ove druge liste, SDP-ove, koja se zove “Rijeke pravde”, koja će biti dosta jaka, ali slabija od HDZ-a i koja ima koalicijski potencijal, ali je problem da se taj potencijal sastoji od jedne lijeve liste ili stranke, to je “Možemo”, i dviju desnih, koji se zovu “Most” i “Domovinski pokret” i ove dvije desne nisu pripravne surađivati sa ovom lijevom i obrnuto. Dakle, tu će biti velikih poteškoća u komponiranju većine, tako da nije vjerojatno, ali nije više ni nemoguće da izbori budu još jednom ponovljeni za dva mjeseca.
Pomenuli ste, profesore, slučaj predsjednika Milanovića, koji je odlučio da se kandiduje na ovim parlamentarnim izborima. Mnogi smatraju da je to protivustavno, ali je činjenica da je riječ o jednom fenomenu na političkoj sceni Hrvatske. Kako se to može pravno tumačiti i kakve su moguće posljedice?
To nije fenomen samo u Hrvatskoj, nego i u mnogim drugim državama. Po našem Ustavu od 2000. godine nakon Tuđmanovog razdoblja, opečeni ružnim iskustvima Tuđmanove vlasti, svi su se, gotovo svi, suglasili u tomu da jedna od osnovnih značajki funkcije predsjednika države mora biti da je on stranački neutralan. To je ono što je očito prekršio Milanović i to je ono na što je upozorio Ustavni sud, ali zapravo mu Ustavni sud ništa ne može jer eventualna smjena predsjednika države moguća je samo dvotrećinskom odlukom parlamenta, odnosno Sabora, koji sad nije u zasjedanju, ali ne može se gotovo sigurno postići dvotrećinska većina protiv njega, i još onda dvotrećinskom odlukom Ustavnog suda, tako da mu, zapravo, ništa ne mogu. On je pristao na to da igra neformalnu ulogu vođe oporbe, odnosno vođe ove liste i on će pokušati stvari izvesti tako da, ako u srijedu naveče postoji mogućnost da njegova opcija s drugim pripadnim stranka ima većinu u parlamentu, da onda na prvom zasjedanju parlamenta izabere svog čovjeka za predsjednika Sabora, pa da onda Milanović preda ostavku tom predsjedniku Sabora jer po Ustavu, predsjednik Sabora zamjenjuje predsjednika ako ovaj da ostavku, umre i tako dalje, i da se onda nakon toga, kad se riješio te funkcije, pojavi kao mandatar nove vlade. On do sada nije htio dati ostavku s obrazloženjem da bi time dao sve poluge u ruke HDZ-u, koji ima već vladu u rukama. Onda bi imao i funkciju predsjednika države u svojim rukama jer bi u sadašnjem trenutku Milanovića naslijedio Gordan Jandroković, koji je predsjednik Sabora, a koji je iz HDZ-a. Dakle, to je nešto što je manipuliranje Ustavom. Ako ostane u okviru toga što sam sada rekao, neće se sasvim povrijediti Ustav iako će se ići, recimo tako, mimo Ustava i stvar se može relativno pristojno urediti. Međutim, ponavljam opet, pitanje je matematike i pitanje je broja mandata, koje ćemo znati u srijedu u noći.
Mnogi u Hrvatskoj, profesore Puhovski, smatraju da je vokabular, kojim se predsjednik Milanović obraćao Ustavnom sudu, neprimjeren za jednu zemlju koja je članica Evropske unije. Kako se to odrazilo na dignitet institucija?
Meni se čini jednostavno to da je Milanović odlučio da se ponaša kao politički huligan, i to nekoliko mjeseci nakon što je izabran za predsjednika države. On je već i prije toga imao sličnih ispada, ali nakon toga se gotovo isključivo tako obraćao svima, od potpuno sporednih ljudi u javnosti do Ustavnog suda, do susjednih država i tako dalje. To je, nažalost, u nekoj vrsti balkanskog “trampizma” podiglo njegovu popularnost u značajnom dijelu populacije, pogotovo desne, koji bi rekli “evo ga, on svima kaže što ih ide”. Upozoravam, međutim, na činjenicu “dva K”, Kaptol i Kremlj, dakle crkva i Rusija su bili dva objekta o kojima on nikada nije govorio negativno, a kamoli oštro. Dakle, što bi rekao Šekspir, i u toj ludosti ima sistema, a mi smo se svi pomalo već navikli na taj način govora.
Profesore Puhovski, hoće li Hrvatska iz ovih izbora izaći jača ili slabija nego što je sad?
Hrvatska će sigurno izaći slabija jer će se dogoditi jedno od dvoga: ili će biti nastavljen mandat vlade koja je puno toga učinila, vlade HDZ-a i Andreja Plenkovića, ali na leđima ima doista težak teret korupcije i korupcijskih skandala, ili će doći nova većina komponirana u sumnjivim ustavnopravnim uvjetima.
