Svjetski dan slobode medija – 3. maj – obilježava se s ciljem podizanja svijesti o značaju slobode i nezavisnosti medija. Svaki napad na slobodu medija jeste napad na međunarodno pravo, na čovječnost, i na samu slobodu.
Ovaj dan treba podsjetiti države da je njihova dužnost da poštuju i podržavaju pravo na slobodu izražavanja, posebno kroz medije koji imaju ključnu ulogu u izgradnji i očuvanju demokratije.
Govoreći o slobodi medija, novinar Dejan Rakita kaže: „Nismo Francuska, ali nismo ni Bjelorusija – otprilike smo negdje između.“
„Paradoksalno, trenutno imamo značajan broj objektivnih i profesionalnih medija, najviše u online sferi, uprkos brojnim prijetnjama koje vise nad onim što bih nazvao istinskim novinarstvom“, rekao je Rakita za BUKU.
Na pitanje šta najviše ugrožava slobodu medija kod nas, Rakita ističe da su to prvenstveno političari i/ili tajkuni.
„Njihova težnja je da novinari ne budu samo prenosioci informacija, već da služe kao promotori poželjnih interpretacija stvarnosti – da plasiraju njihovu verziju društva. To je njihov krajnji cilj. Po tom pitanju, vlast i opozicija u BiH razmišljaju prilično slično – ako kod nas uopšte postoji prava opozicija. Drugi problem su sami novinari koji pristaju na kompromise zbog boljeg položaja, moći, novca ili nečeg četvrtog. Moramo biti svjesni da nije svaki novinar – ‘novinar’. Ima, kako reče jedan političar, ‘bitangi i među nama’, iako možda nije bio svjestan koliko je bio u pravu“, dodaje Rakita.
„Tek na trećem mjestu je publika, odnosno građani, i tačnije – njihove navike. Protiv tih navika se moramo boriti – istinom, prije svega, ali i prateći nove trendove i tehnologije. Mnogo je izazova, ali ja sam optimista“, zaključuje on.
Rakita navodi da su izazovi za opstanak ozbiljnog novinarstva danas isti kao i prije 100 godina.
„Uticajni žele da postanu još uticajniji, bez obzira na cijenu. Naš zadatak je da im se odupremo. I pored njihove političke moći i novca, novinari su i dalje tu – postavljamo pitanja i obrađujemo teme od javnog značaja. Najveći izazov je možda to što naši bližnji ne osjećaju opasnosti našeg posla, iako smo mi, novinari, vrlo svjesni težine svog poziva. Teško je zadržati dobre novinare u profesiji, posebno kad zbog nekog istraživačkog teksta, dijete novinara ne može, recimo, da ide na studijsko putovanje“, kaže Rakita.
Novinarka i urednica Vanja Stokić kaže da je jako teško odgovoriti na pitanje koliko su mediji u BiH slobodni.
„Zavisi s kim se poredimo. Ako gledamo u Bjelorusiju gdje novinare osuđuju za državni udar samo zato što su snimali proteste, pa provode godine u zatvoru, nama je odlično. Ako se poredimo sa skandinavskim zemljama gdje je naša profesija i dalje cijenjena, loše nam je. Ja bih rekla da slobode medija ima u BiH ali ne zato što nam je neko nju dao već zato što se svakog dana borimo za nju. Borimo se za svaki podatak, svaki kadar. Nekad se i doslovno fizički borimo, kad pokušavaju da nas izguraju i fizički onemoguće da nešto snimimo. Jedino je problem što to publika ne vidi“, kaže za BUKU Stokić.
Ona ističe da slobodu medija u BiH najviše ugrožavaju političari, a novinari im to dopuštaju.
„Evo sad je najavljeno da ćemo ubrzo da dobijemo novi Zakon o medijima. Nakon kriminalizacije klevete i zakona o stranim agentima, nema sumnja da će i zakon o medijima biti restriktivan i ići na ograničavanje, a ne zaštitu medija i novinara“, pojašnjava naša sagovornica.
Kada su u pitanju izazovi profesije Vanja Stokić kaže da je najteže doći do publike i zadržati njihovu pažnju.
„Medijima su danas svi konkurencija, svaka stranica na društvenim mrežama, svaki profil. Čitaocima je pažnja toliko srozana, toliko lako gube fokus, toliko su bombardovani sadržajem sa svih strana… Većinom biraju da gledaju kratke videe koji će ih zabaviti a ne iz kojih će nešto da nauče. Ja sam prije dva mjeseca slučajno snimila jedan video od 10 sekundi, koji je imao 4 miliona pregleda na društvenim mrežama. Istovremeno, 7-8 mjeseci sam sa kolegama radila na dokumentarnom filmu od 20 minuta, koji nikad neće doći do tih brojki“, ističe Stokić.
Novinarka Gordana Katana ističe da se, imajući u vidu političku situaciju u BiH, krug medijskih sloboda sve više sužava.
„U proteklih godinu dana situacija se dodatno pogoršala, a s njom i ekonomsko-socijalni položaj građana, uključujući novinare. Novinarstvo postaje sve manje privlačno zanimanje. Od novinara se traži da rade brže i više, dok su vlasnicima bitni samo klikovi, bez obzira na način kako se do njih dolazi. Političari i kapital više se ni ne trude da prikriju prijetnje, uvrede i onemogućavanje rada novinarima – zabranjuju im ulaz u javne institucije. U takvim uslovima, kako da govorimo o slobodi?“, pita Katana.
Ona smatra da situacija u cijeloj BiH nije jednaka, ali su politički pritisci prisutni u svim dijelovima.
„Sve je više SLAPP tužbi koje imaju za cilj cenzuru i ekonomsko iscrpljivanje medija. U entitetu Republika Srpska situacija je još teža, naročito zbog kriminalizacije klevete. Time vlast želi ućutkati svaku kritiku i ostaviti sebi prostor za neograničeno djelovanje. Prijetnje krivičnim progonom dovode do autocenzure, a to direktno utiče na slobodu izražavanja. Problem predstavlja i Zakon o posebnom registru i javnosti rada OCD, jer mnogi nezavisni mediji potiču upravo iz tog sektora. Etiketiranje medija kao ‘stranih agenata’ zbog stranog finansiranja je opasan udar na demokratske temelje“, upozorava Katana.
Dodaje i da je situacija na BHRT-u alarmantna – država ne pokazuje ni minimum interesa za njegovo trajno finansiranje.
„Kada se tome dodaju i fizički napadi na novinare, uvrede i prijetnje koje vlast u RS upućuje onima koji nisu pod njihovom kontrolom, onda se s pravom pitamo – do kada će biti moguće baviti se ovim poslom profesionalno?“
Govoreći o izazovima, Katana navodi:
„Bez lažne skromnosti – imam previše ‘utakmica u nogama’ da bih osjećala isti strah kao mlađe kolege. Ali izazovi i dalje postoje – prvenstveno zbog nedostupnosti informacija i odbijanja vlasti da se ponašaju transparentno. Bahatost kojom odbijaju da odgovaraju na pitanja o svom radu – iako su to zakonski dužni – frustrira većinu nas.“
Novinar Dejan Šajinović smatra da sloboda medija u BiH nikada nije u potpunosti zaživjela.
„Iako je danas veći problem ekonomska zavisnost medija, politički napadi na slobodu izražavanja postaju sve učestaliji. Međunarodna zajednica je ranije imala značajnu ulogu u sprečavanju eskalacije, ali u novim globalnim okolnostima pitanje je kako će se medijska zajednica izboriti sa sve većim pritiscima“, rekao je za BUKU.
Dodaje da su političke elite više fokusirane na očuvanje moći nego na otvaranje društva i stvaranje prilika za mlade.
„Najveća prijetnja slobodi medija možda i jeste apatija i anesteziranost društva. Ako javnost nije senzibilisana na probleme koje mediji otkrivaju, onda novinarstvo gubi smisao“, ističe Šajinović.
On smatra da institucije sve više ignorišu medijske upite.
„Naše institucije nikada nisu bile pretjerano otvorene prema medijima, ali sada sve otvorenije favorizuju određene medije, dok se svaka kritika doživljava kao napad. Kad pogledam šta se dešava i u zemljama koje su nam bile uzori, bojim se da razloga za optimizam ima sve manje.“
Novinar Vladimir Kovačević kaže da su mediji u RS i BiH slobodni – onoliko koliko žele da budu.
„Ali taj izbor nosi posljedice. Oni koji biraju slobodu suočeni su s pritiscima, finansijskom neizvjesnošću i etiketiranjem. Oni koji služe interesima politike prolaze bolje – ali tu nema slobode. Politika je od medija napravila neprijatelje. Najveći izazov je finansijski – novinari u RS-u ne mogu živjeti dostojanstveno od jednog posla“, kaže on.
Dodaje da postoje i sigurnosni izazovi.
„Vlast je stvorila atmosferu u kojoj se novinari ne doživljavaju kao čuvari društva, već kao remetilački faktor. Ali, bez nezavisnih medija, društvo u kojem živimo klizi ka autoritarnim režimima poput Bjelorusije ili Sjeverne Koreje“, zaključuje Kovačević.
Poruke javnosti povodom Dana slobode medija
Gordana Katana:
„Ako je javnost – građanstvo, onda im poručujem da uključe mozak i prestanu pratiti medije koji su megafoni vlasti i koji ih uvjeravaju da vjeruju njima, a ne sopstvenim očima i stomacima. Mladim kolegicama i kolegama poručujem da nisu stativi za mikrofone. Ma koliko bilo teško, moraju postavljati pitanja i ne smiju biti samo prenosioci poruka vlasti. Sloboda se u nedemokratskim društvima ne poklanja – za nju se treba izboriti. Nije lako, ali ko nema želudac za to, bolje da ne bude u ovom poslu, jer se od novinarstva niko nije obogatio
Dejan Šajinović:
Poruka je da se javnost mora aktivnije uključiti mora biti podrška medijima da kada mediji otkriju regularnosti nepravilnosti nezakonitost djelovanja da na to reaguju i na taj način daju medijima moć. mediji nisu ni policija ni pravosuđe niti imaju instrumente kojima bi mogli natjerati vlasti da se ponašaju bolje. Oružje medija je istina, a instrument za primjenu tog oružja je kritički nastrojena javnost. Nažalost mi toga još uvijek nemamo i zato je moja poruka ovom društvu da počnemo stvarati nove generacije mladih ljudi koji će svoju društvenu ulogu mnogo ozbiljnije doživljavati, ako je već naša ova srednja generacija pala na tom ispitu.
Vanja Stokić:
Ako zaista podržavate neki medij, podržite ga novčano. Ljudi imaju pogrešnu percepciju da je sve na internetu besplatno i da za stvaranje medijskog sadržaja nije potreban novac. Ako plaćate HBO, Netflix, Spotiffy i druge servise, što ne biste uveli naviku da svakog mjeseca donirate novac nekom od medija?
Dejan Rakita:
Nisu ozbiljni, vjerodostojni, profesionalni mediji svi oni koji postoje. Istina je da je to veoma mali broj u odnosu na ukupan broj beskonačnog broja TV, stanica, portala, novina. Znam da je publika toga svjesna, ali to treba stalno ponavljati. Mediji ne bi trebalo da se prate kako bi potvrdili stavove neke publike nego upravo da konstantno preispituju neke društvene pojave, otkrivaju, ponekad i neugodne, istine, ukazuju na anomalije. Kada građani BiH, odnosno naša publika, budu postali svjesni ovih čijenica onda bi napokon, kao društvo, mogli krenuti naprijed iz mjesta u kojem tapkamo već tri decenije.
