I dok je bijeg američkih gangstera u Meksiko uglavnom djelo holivudske fikcije ili ostavština nekih dalekih vremena, ova praksa itekako živi na granici Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Ipak, predstojeći izbori u Hrvatskoj bi to mogli zauvijek promijeniti.
Koordinatori stranke Možemo!, Sandra Benčić i Tomislav Tomašević, predstavili su jučer ‘hrabre poteze za Hrvatsku’, odnosno poteze koje misle napraviti ako osvoje vlast na parlamentarnim izborima. Jedna od njih direktno se tiče Bosne i Hercegovine.
“Hrvatska treba vladu koja će nepotkupljivo i odgovorno raditi u javnom interesu, koja će imati hrabrosti suprotstaviti se partikularnim interesima i koja će napokon provesti reforme za koje odavno znamo da su nužne da bismo krenuli naprijed, a koje nijedna Vlada dosad nije imala hrabrosti provesti”, kazali su na konferenciji za medije Sandra Benčić i Tomislav Tomašević.
U 13 “poteza” navode se stvari koje se tiču Hrvatske, poput izgradnje stanova zajavni najam, zabrane oglašavanja kladionica, pravo na pobačaj, smanjivanje broja općina i županija ali i stavka u kojoj se navodi da “Kriminalci s dvostrukim državljanstvom više neće moći izbjegavati služenje kazne bijegom u BiH ili drugu državu”.
Sporazumi postoje ali…
Iako su Hrvatska i BiH 2012. godine potpisale međudržavni sporazum o izručenju kako bi se stalo u kraj osobama sa dvojnim državljanstvom koje u drugu zemlju bježe od krivičnog progona, on se ne provodi u praksi i pri izručenju se uvijek gleda na reciprocitet.
Međudržavnim ugovorom predviđeno je i izručenje vlastitih državljana ako su ispunjeni određeni uslovi. Između ostalog, ako se radi o krivičnim djelima organiziranog kriminala, korupcije ili pranja novca, ali njegove primjene, barem, kada su u pitanju poznatiji „bjegunci“ do sada nije bilo.
Najpoznatiji bjegunci od rešetaka iz Hrvatske u BiH su bivši izvršni potpredsjednik Građanskog nogometnog kluba Dinamo iz Zagreba Zdravko Mamić i njegov brat, trener Zoran Mamić.
Tu je i Branimir Glavaš koji je zbog ratnog zločina osuđen na sedam godina zatvora. Poznat je slučaj Miroslava Kutle, poznatog hrvatskog tajkuna osuđenog dvije godine i osam mjeseci zatvora, koji se bavi uzgojom goveda u Glamoču.
Poznat je i slučaj Ante Mandunića, jedinog bjegunca povratnika. Bivši konzul u švicarskoj optužen je da je varao Splićane prodavajući im stanove. Vijeće mninistara BiH je ovom bjeguncu državljanstvo potkraj 2013. godine, i to samo 15 dana nakon što je podnio molbu.
Posljedni poznati tajkun koji je pobjegao u BiH je Tomislav Opačak, koji je osmomjesečnu zatvorsku kazno zamijenio Derventom.
Obratna praksa
Ista je situacija i u drugom smjeru, kako bi izbjegli kaznu optuženici i osuđenici iz BiH utočište traže u Hrvatskoj. Najpoznatije ime je svakako bivši član Predsjedništva BiH i HDZ BiH, Ante Jelavić koji je osuđen na deset godina zatvora zbog kriminala u nekadašnjoj Hercegovačkoj banci.
Pored njega tu je i slučaj generala HVO-a Zlatana Mije Jelića protiv kojeg postoji pravomoćna optužnica za ratne zločine na području Mostara.
Tu je i sutkinja Lejla Fazlagić koja je imovinu umrlih knjižila na svoje srodnike i prijatelje ukupno vrijednu 10 miliona maraka. Poznat je slučaj ratnog zločinca Dominika Ilijaševića pravomoćno osuđen na 15 godina zatvora nakon što je proglašen krivim za učešće u ratnim zločinima počinjenim nad Bošnjacima u Varešu i Kiseljaku.
Spas u Hrvatskoj našao je i Oliver Knezović, osumnjičen, ali ne i osuđen za ubistvo Vedrana Puljića tokom navijačkih nereda u Širokom Brijegu 2009.
Iako zakonska rješenja i međunarodni sporazumi kojim bi se stalo u kraj ovoj praksi postoje ona se ne praktikuju. Da li će prijedlog “Možemo” ostati samo predizborno obećanje, ili će dugogodišnja praksa izbjegavanja pravde biti konačno okončana mogli bi saznati već 17. aprila kada se budu održali Parlamentarni izbori u Hrvatskoj.
