..”Stigne tako s vremena na vrijeme ljudsku civilizaciju neki loš glas kao elemetarna nepogoda, a da nikako ne znamo čime smo to zaslužili. Život se nastavi, ali ništa više nije isto kao ranije, temelji civilizacije se zaljuljaju od neočekivane promjene, pa se poslije fragmenti nekadašnjeg života mjesecima i godinama međusobno traže i dozivaju, a nikako da se sastave”…
Tako nekako dramatično je nekakav neobuzdani zanesenjak, bolje reći bolesnik Liverpula na društvenim mrežama doživio i opisao onaj strašni trenutak kad je najbolji trener današnjice Jurgen Klop prošle sedmice objavio da odlazi s klupe legendarnog kluba sa Enfilda. Novinari skloni patetičnim stilskim figurama (oni što u naslovu redovno stave bombu, a u tekstu skoro ništa od toga nema) uzduž i poprijeko, i lirski i epski, prepoznatljivim srcedrpajućim stilom pišu kako je Klop bio na pragu suza kad ga je Enfild na posljednjoj utakmici dočekao legendarnom himnom Liverpula glasno kao nikad do sada, kako taj nenadmašni trenerski lik, ni da se nađe na rubu gladi, nikad ne bi došao u iskušenje da vodi neki drugi klub iz engleske Premijer lige, kako za trenerom odlazi i čudesni defanzivac Virdžil van Dajk najavljujući masovan egzodus Klopovih zvijezda za voljenim trenerom i kako će klubu sa Enfilda trebati godine da ponovo dođe na staze Klopove slave.
Niže se tekst za tekstom, nigdje kraja pisanju, ali pobogu, niko da nam rasvijetli najvažniju dilemu – koji mu je đavo pa ide iz kluba sa jednom od najsvjetlijih tradicija tako naprečac, s neba pa u rebra? Pošto u toj širokoj literarnoj lepezi o odlasku Kloppa nema ni elementarnog objašnjenja razloga zbog kojih je ovom viješću ojadio planetarnu armiju navijača, stvar u svoje ruke uzeše oni koji se smatraju visokokvalifikovanim poznavaocima fudbala po svim osnovama. To ipak nije za svakoga, to je rasprava za fudbalske eksperte, koji svoje raskošno znanje o fudbalu pokazuju na svim poljima, naročito kladioničarskim.
“Šta li mu to dođe, pa je tako naprečac odlučio da ode, mora da je došao u sukob s upravom”, domišlja se jedan cijenjeni samoproglašeni fudbalski analitičar, koji je ugled stekao tumačenjem raznih teorija zavjere – ko je kome pustio utakmicu, zašto se Osasuna onako naglo okliznula iz dvojke u keca, otkud dvanaest žutih kartona na utakmici sa samo tri kornera… “Biće da ga nisu spremni ispoštovati u zimskom prelaznom roku, pa je zato odlučio da ide”.
“Ma jok, bolan, hoće u Barselonu, vidiš da su zbog toga Čavija išćerali s Nou Kampa. Evo, i vremenski se podudara – i jedan i drugi odlaze na kraju sezone”, pojašnjava jedan drugi tajanstveni fudbalski znalac, skupljajući fragmente povezane nevidljivim nitima kakve mogu prepoznati samo rijetki, najdarovitiji poznavaoci fudbalske igre.
“Ma pojma vi nemate”, odmahuje s visine jedan poznati fudbalski teoretičar, toliko dobar i sofisticiran da mu banka slobodno kredit može dati na osnovu učestalosti njegovih kladioničarskih dobitaka, toliko je solventan. “Hoće čovjek da preuzme njemačku reprezentaciju, svakako je onom balavcu Nagelsmanu vakat da ide, ništa nije napravio s onakvom ekipom”.
Redaju se tako objašnjenja, ali nijedno da dosegne dimenzije jednostavnog pitanja – zašto bi jedan od najuspješnijih trenera u istoriji fudbala tek tako, ničim izazvan, napustio svoje već izgrađeno carstvo i otišao da se i ne okrene, k’o onaj neimar što je napravio Stari most u Mostaru, pa razgulio sa Bune da ga više nikad ne vidi? Zašto bi neko otišao s mjesta neviđenih uspjeha i u čemu bi uopšte mogao naći sreću poslije svega toga?
U tom moru objašnjenja, jedno se čini najrazumnijim…
Ima onaj jedan špico što s kapitenskom trakom trčkara po terenu u Famosu iz Vojkovića, a u slobodno vrijeme se profesionalno bavi sportskim novinarstvom. (Nećemo ga imenovati da selektor Savo ne bi došao na ideju da ga pozove u reprezentaciju pred utakmice baraža, pa bi onda Pjaniću i Kruniću visila pozicija u ekipi, a zašto baš mi da budemo uzrok njihovih frustracija?)
I da ne dužimo, taj lik se kune kako ima pouzdanu informaciju (kladioničari bi rekli – dojavu) da je Kloppa na taj nerazuman, luđački korak nagovorila “ona njegova ženetina, kojoj je dosadila kiša u Liverpulu pa po svaku cijenu čovjeka hoće da vodi ja l’ u Španiju, ja l’ u Italiju”. Nije nju, kaže on, briga što će Klopp biti nesretan đe god ode i što će uvijek čeznuti za Enfildom, važno joj je samo da njoj sve bude potaman.
“Sjećaš li se kad je Aleks Ferguson odlazio iz Mančestera šta mu je bilo objašnjenje – njegova žena procijenila da više nema energije! E, od tada se Mančester pati i mre k’o i svako drugo hajvanče. Sve zbog ote žene,” završi svoju ispovijed ovaj dokazani fudbalski mudrac, sve u stilu Zaima Muzaferije.
Tako će, sve su prilike, biti i s Liverpoolom… Sve zbog ote žene…
