Od sedam članova vijeća njih šest je bilo za
Evropski sud za ljudska prava objavio je presudu u slučaju apelacije Slavena Kovačevića, koja je podnesena u avgustu prošle godine.
Kako je navedeno, presudom je uvažen dio koji se odnosi na diskriminaciju u pogledu mogućnosti glasanja za željene kandidate. Naime, Kovačević je uputio žalbu kako nije mogao glasati za kandidata za člana Predsjedništva BiH koji ispunjava njegove političke kriterije, jer se takav kandidat ne može pojaviti na listi za Predsjedništvo BiH u FBiH, gdje se biraju isključivo članovi iz reda Bošnjaka i Hrvata. Također, Kovačević je uputio i žalbu na činjenicu da u sastav Doma naroda PSBiH ulaze samo predstavnici konstitutivnih naroda, koji su zbog toga u povoljnijem položaju od ostalih stanovnika BiH.
– Sud je naveo da se podnositelj predstavke u suštini žali da zbog aranžmana podjele vlasti, Bosna i Hercegovina nije istinska demokratija, već “etnokratija“ u kojoj je etnička pripadnost – a ne državljanstvo – ključna za osiguranje moći i kontrolu resursa i u kojoj tri dominantne etničke grupe kontrolišu državne institucije u cilju ostvarenja svojih interesa, a svi drugi su građani drugog reda.
SEJDIĆ I FINCI, ZORNIĆ, PILAV
Sud je uzeo u obzir historijski kontekst, prije svega da je cilj spornih aranžmana podjele vlasti bio okončanje brutalnog sukoba obilježenog genocidom i „etničkim čišćenjem”. Priroda sukoba je bila takva da se nije mogao osigurati mir bez pristanka na “konstitutivne narode”. Stoga se ne može isključiti da bi postojanje gornjeg doma sastavljenog samo od predstavnika tri dominantne etničke grupe bilo prihvatljivo u kontekstu Bosne i Hercegovine, pod uslovom da su ovlaštenja Doma naroda ograničena na precizno, usko i strogo definisane vitalne nacionalne interese “konstitutivnih naroda“. Međutim, donošenje svih zakona zahtijeva saglasnost Doma naroda. Iz tog razloga, u njemu moraju biti zastupljeni svi segmenti društva. Trenutno uređenje daje prednost etničkoj zastupljenosti u odnosu na političke, ekonomske, socijalne, filozofske i druge faktore, što pojačava etničke podjele u zemlji i potkopava demokratski karakter izbora. 3
Sud je takođe naveo da je reforma izbornog sistema neispunjena međunarodna obaveza Bosne i Hercegovine. Nakon što je postala članica Vijeća Evrope 2002., Bosna i Hercegovina se obavezala da će „u roku od godinu dana, uz pomoć Evropske komisije za demokratiju kroz pravo (Venecijanska komisija), preispitati izborno zakonodavstvo shodno standardima Vijeća Evrope, i izmijeniti sve što je potrebno”. Parlamentarna skupština Vijeća Evrope je, od tada, redovno podsjećala Bosnu i Hercegovinu na ovu obavezu i pozivala je da usvoji novi Ustav s ciljem prelaska sa „etničkog principa na građanski princip“. Sud nije našao nijedan razlog da odstupi od svoje sudske prakse, posebno od presuda Sejdić i Finci, Zornić i Pilav, u kojima je Sud utvrdio diskriminaciju osoba koje ne pripadaju „konstitutivnim narodima“ u Bosni i Hercegovini, i onih koji ne ispunjavaju kombinaciju uslova etničkog porijekla i mjesta prebivališta u pogledu njihovog prava da se kandiduju za Dom naroda i Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Sud je takođe naveo da se Komitet ministara Vijeća Evrope 7. juna 2023. godine bavio statusom izvršenja presuda iz grupe Sejdić i Finci i donio odluku po tom pitanju.
Konačno, iako Konvencija nije zabranila državama članicama da različito tretiraju različite kategorije stanovništva kako bi ispravile “stvarnu nejednakost” među njima, nijedan od “konstitutivnih naroda” nije bio u položaju ugrožene manjine. Naprotiv, “konstitutivni narodi” očigledno uživaju povlašten položaj u trenutnom političkom sistemu.
Sud je stoga odlučio da je došlo do povrede člana 1. Protokola br. 12. u vezi sa pritužbom podnositelja predstavke koja se ticala sastava Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.
G. Kovačević se žalio i na to da je na izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine njegov izbor bio ograničen na one kandidate koji se izjašnjavaju kao Bošnjaci i Hrvati, jer samo stanovnici Republike Srpske imaju pravo glasati za one kandidate koji se izjašnjavaju kao Srbi. Pored toga, oni koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici “konstitutivnih naroda” nemaju uopšte pravo da se kandiduju na izborima za Predsjedništvo. Podnositelj smatra da je zbog takve kombinacije teritorijalnih i etničkih kriterija njegovo zakonsko pravo glasa ograničeno na način koji ga diskriminiše prema mjestu prebivališta i na etničkoj osnovi.
KO JE ZA
Pošto je Sud već utvrdio da ova kombinacija teritorijalnih i etničkih kriterija predstavlja diskriminaciju protivnu članu 1. Protokola br. 12. u kontekstu učešća na izborima za Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, zaključio je da isto važi i za glasanje na izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.
Prije svega, podnositelj predstavke nije imao mogućnost da glasa za kandidate koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici “konstitutivnih naroda” (pošto oni nemaju pravo da se kandiduju). Nadalje, budući da mu je prebivalište u Federaciji, podnositelj nije imao pravo da glasa za kandidate koji su se izjasnili kao Srbi. Stoga, za razliku od Bošnjaka i Hrvata u Federaciji i Srba u Republici Srpskoj, podnositelj predstavke nije adekvatno zastupljen u kolektivnom Predsjedništvu. Njega dakle različito tretiraju prema mjestu prebivališta i na etničkoj osnovi. Sud je pritom naveo da je Predsjedništvo političko tijelo države, a ne entiteta. Njegova politika i odluke tiču se svih građana Bosne i Hercegovine, bilo da žive u Federaciji, Republici Srpskoj ili Brčko Distriktu.
Osim toga, Sud je zauzeo stav da stvarna politička demokratija, zasnovana na slobodnom pravu glasa, najbolje doprinosi očuvanju mira i dijaloga. Stoga, glasanje na izborima mora biti zasnovano na političkom, a ne na etničkom kriteriju. Čak i kada bi se zadržao neki vid etničkog predstavljanja, on bi morao biti sekundaran političkom predstavljanju, ne bi smio diskriminisati “ostale i građane Bosne i Hercegovine” i morao bi uključivati etničku zastupljenost na nivou cijele države, stoji u obrazloženju presude, tačnije u saopćenju kojeg je iudao evropski sud za ljudska prava.
Vrijedi napomenuti da su odbačeni dijelovi Kovačevićeve apelacije u kojima se žali da u BiH nije imao adekvatan pravni lijek, odnosno da se nije imao kome žaliti u vezi sa određenim pitanjima.
Također se navodi da je, od sedam sudija koji su odlučivali o Kovačevićevoj apelaciji, njih šest bilo za opvakvu odluku, dok je predsjednica cijeća Gabriele Kucsko-Stadlmayer iz Austrije bila jedina protiv.
Za ovakvu odlkuku su glasali Tim Eicke (Ujedinjeno Kraljevstvo), Faris Vehabović (Bosna i Hercegovina), Iulia Antoanella Motoc (Rumunija), Armen Harutyunyan (Armenija), Ana Maria Guerra Martins (Portugal), Anne Louise Bormann (Danska).
