Marketing

Programom na mostu Mehmed-paše Sokolovića, a u znak sjećanja na 3.000 žrtava, sa višegradske ćuprije u Drinu je bačeno 3.000 ruža čime je počelo obilježavanje 31. godišnjice od stravičnih zločina počinjenih nad višegradskim Bošnjacima.

Godišnjica će biti obilježena i posjetama objektima na Bikavcu i nekadašnjoj Pionirskoj ulici koji su 1992. godine pretvoreni u žive lomače. U poslijepodnevnim satima će biti klanjana kolektivna dženaza za osam žrtava.

Radi se o žrtvama bošnjačke nacionalnosti koje su ubijene 1992. godine, a čiji su posmrtni ostaci u proteklim godinama ekshumirani na području Višegrada, Srebrenice i Žepe.

U Višegradu su počinjeni neki od najstravičnijih zločina iz ratova u bivšoj Jugoslaviji, a žive lomače na Bikavcu i u Pionirskoj ulici, tokom suđenja Milanu Lukiću u Hagu, okarakterizirane su kao primjeri nehumanosti u dugoj i tužnoj historiji čovjekove nehumanosti prema drugom čovjeku.

U kućama Adema Omeragića u Pionirskoj 14. juna, te Mehe Aljića na Bikavcu 27. juna 1992. godine živo je zapaljeno više od 140 žena, djece i staraca. Najmlađa žrtva, beba u majčinom zagrljaju u Pionirskoj ulici, imala je samo dva dana i u trenutku smrti nije imala ni ime.

Predsjednica Udruženja “Žena-žrtva rata” Bakira Hasečić kazala je da je danas obilježavanje godišnjice od stravičnih zločina počinjenih nad višegradskim Bošnjacima i kolektivna dženaza za osam ubijenih civila.

“To je još jedan dokaz da su počinjeni stravični ratni zločini u Višegradu. Još tragamo za više od 600 nestalih, ubijenih na području općine Višegrad. Moram da naglasim da je ovdje, u Višegradu, ubijeno oko 500 žena”, kazala je Hasečić.

Nada se da će “progovoriti neko od Srba i kazati gdje su posmrtni ostaci sa ‘živih lomača’ u Višegradu i ostalih ubijenih civila za kojim se traga”.

Najmlađa žrtva koja će biti ukopana danas u Višegradu je Munevera (Salko) Šabanija, rođena 1970. godine u Višegradu. Ona je imala svega 22 godine, kada je, 1992. godine, ubijena na području Višegrada. Njeni posmrtni ostaci su u decenijama nakon njene smrti pronađeni i ekshumirani na dvije različite lokacije i to Stražište, 2005. i Đurevića polje, 2010. godine.

Ove godine konačan smiraj će nakon 30 godina u Višegradu, na mezarju Stražište, naći braća Jašarević – Hajdar i Senad.

Oni su nestali 1992. godine, a njihovi posmrtni ostaci ekshumirani su na različitim lokacijama osam odnosno 10 godina nakon smrti. Hajdar (Mujo) Jašarević je imao svega 28 godina kada je ubijen, na području općine Rogatice 1992. godine. Njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su iz masovne grobnice koja je na lokalitetu Slap – Žepa otkrivena 2000. godine.

Njegov stariji brat Senad imao 36 godina kada je ubijen u Višegradu. Njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2002. godine na lokalitetu Gornja Crnča u Višegradu.

U Višegradu će se, osim Munevere, ove godine ukopati još dvije žene.

Konačan smiraj naći će Asima (Asim) Tvrtković, rođena 1952. godine u Višegradu. Ona je nestala na području ovog grada 1992. godine, a njeni posmrtni ostaci pronađeni su prilikom ekshumacije koja je izvršena 2010. godine u mjestu Stražište, općina Višegrad.

Ove godine će se ukopati i Hana (Abdulah) Mujezinović, rođena 1941. godine u Višegradu. Ona je također nestala 1992. godine, a njeni posmrtni ostaci su ekshumirani 16 godina kasnije na lokalitetu Sjedače u Srebrenici.

Kolektivna dženaza klanjat će se i za Hasiba (Hašim) Nuhanovića rođenog 1954. godine u Višegradu. On je također nestao 1992. godine, a njegovi posmrtni ostaci su ekshumirani u julu prošle godine na lokalitetu Gornja Crnča.

Također će u Višegradu biti ukopan i Osman (Šaban) Ribac, rođen 1932. godine u Višegradu. Njegovi posmrtni ostaci također su ekshumirani u mjestu Stražište u Višegradu 1992. godine.

Najstarija žrtva koja će bit ukopana je Amir (Ćamila) Omerović. On je u momentu likvidacije imao 62 godine, u junu 1992. godine. Njegovi posmrtni ostaci su ekshumirani 30 godina kasnije, na lokalitetu Gornja Crnča u Višegradu. ​​​​​​​