Na jednoj od predstojećih sjednica Vijeća ministara BiH trebao bi se naći Zakon o elektroničkom potpisu koji je kapitalno važan za sve građane Bosne i Hercegovine zbog pristupa digitalnim uslugama, poput izdavanja rodnih listova, uslugama porezne uprave, ali i za kompanije i banke radi jednostavnijeg poslovanja. Nakon čega se otvara mali svijet kreiranih usluga – od naručivanja za posjetu doktoru ili za neke druge medicinske usluge, pregleda zemljišne parcele, vađenja potvrde do pregleda dječjih ocjena u školi.
U Bosni i Hercegovini se proces digitalizacije i uspostava sistema elektonskog potpisa odvija sporije i ima nekoliko prepreka. Iako je Zakon o elektronskom potpisu donesen 2006. godine, njegova puna provedba bila je usporena zbog nedostatka podzakonskih akata i nedostatka konsenzusa između entiteta u BiH. Tokom 2017. godine doneseni su neki podzakonski akti, ali nakon toga proces je stao.
Jedan od glavnih problema u implementaciji zakona o elektronskom potpisu u BiH je nedostatak dogovora između entiteta i pitanje nadzora nad ovim sistemom. Postoji neslaganje oko toga treba li sve biti regulisano na državnoj razini ili na entitetskim razinama. Osim toga, postoji zabrinutost u vezi s sigurnošću podataka i mogućim zloupotrebama. Za BiH bi bilo od velike važnosti uskladiti ovaj zakon i podzakonske akte s smjernicama Europske unije, jer bi to omogućilo pristup financijskim sredstvima za digitalizaciju javne uprave.
Primjena elektroniskog potpisa može znatno poboljšati praktičnost poslovanja te olakšati život građanima. U Europskoj uniji, elektroniski potpis koristi se za različite svrhe, uključujući pristup državnim portalima, porezne prijave i administrativne postupke. Ovaj sustav također štedi vrijeme i čini komunikaciju bržom i jednostavnijom.
